Mladi umjetnik Pavle Kocanjer – umjesto fejsa ima fanzin!

Piše
Antonia Hrgović

svibnja 13, 2016

Imam kratku kosu, zulufe i brk, nosim šiltericu kapu. Ovako bi se Pavle opisao u nekoliko riječi. Tako se barem meni opisao kad smo se dogovarali za ovaj razgovor. Njegov stil, ne samo oblačenja nego i razmišljanja, vidljivo se podudara s odabranim žanrom njegovog muzičkog izražavanja – punkom, kojem se posvećuje kad ne snima.

Ne pijem ni ne pušim, pa ne volim ni izlaziti na mjesta gdje se to najčešće i prakticira – u birceve i kafiće. Trudim se biti što više straight edge, to mi odgovara.

Pavle u tom trenutku vjerojatno nije primijetio moj izraz lica s nekoliko upitnika oko glave, jer kao veća poznavateljica rocka nego punka, na prvu nisam shvatila punkerski izraz straight edge. A radi se o terminu proizašlom iz punkrock/hardcore scene koji promovira filozofiju života prema kojoj čovjek treba imati dovoljno snage oduprijeti se aktivnostima koje narušavaju ravnotežu njegova tijela i uma. OK, taj dio smo shvatili. A gdje onda Pavle izlazi i ima li uopće vremena za to?

Izlazim na gigove i razne svirke, a volim otići i u kino.

A na tim gigovima i svirkama često možemo naići upravo na njega kao glavnog lika. Naime, ljubav prema punku u kombinaciji s dobrim društvom prerasla je u pravi pravcati bend, od kojih Pavle ima čak dva: s jednim je imao prošle godine europsku turneju, a s drugim priprema turneju na jesen.

U oba benda sam bubnjar. Prvi bend se zove Left to Starve. Postojimo tek 2 godine, a već smo uspjeli nekako imati europsku turneju od 19 dana. Bili smo u Češkoj, Njemačkoj, Sloveniji, Danskoj, Norveškoj… Pokazat ću ti u fanzinu. S drugim bendom, Rules, planiramo turneju od 24 dana u 9. mjesecu ove godine. Jedva čekam. Napravit ću fanzin i za tu turneju.

Termin fanzin, koji se pojavio čak dva puta u prethodnoj izjavi, ponovno je pokrenuo lavinu upitnika u mojoj glavi. Pavle, molim te, pojasni, što je to fanzin?

Fanzin je bio aktualan prije doba interneta. Prisutan je i danas, ali dosta se digitalizira. Radi se o magazinu jednostavne strukture i oblika koji pišu fanovi – odtud i ime: fan + zin. Zastupljen je najviše na punk sceni. Odgledali biste neki dobar gig i onda biste kao fan htjeli o tom bendu i njihovom nastupu više pričati, a kao amater nemate puno izbora – pa je tako nastao fanzin.

A kakve veze ti imaš s fanzinom?

Odabrao sam fanzin, i to fotografski fanzin, kao sredstvo objavljivanja svojih radova. To su kao serije fotki na jednu zadanu temu. Dosad imam dva objavljena fanzina. Jedan s turneje, gdje sam više turistički slikao ulice gradova, mjesta i država kroz koje smo prolazili. Drugi fanzin je s moje nedavne izložbe Abandoned Karlovac.

Pavlovi fanzini sa slikovitom porukom internetu

Zašto fanzin?

Bolje mi je to nego fejs, koji sam izbrisao. Na njemu hrpa ljudi, koji ne znaju točno ni o čemu se radi i koje to možda uopće ni ne zanima, lajka neki moj post tek toliko ili samo reda radi. Cijeli taj koncept facebooka na kojemu se dnevno vrti ogromna količina informacija i svi znaju sve o svima mi se ne sviđa. Draže mi je kad fizički predam neki svoj rad prijateljima ili kolegama, oni to listaju i dobijem na licu mjesta korisne komentare i konkretan feedback. Dok na fejsu dobijem samo prazan lajk za neku moju sliku.

Nakon što je izbrisao i blog i instagram i tumblr, a youtube izbjegava jer ga smatra prenatrpanim, jedna od rijetkih internet lokacija na kojima se mogu naći njegovi radovi je Vimeo.

Internet definitvno olakšava promociju, ali i povezivanje i stupanje u kontakt, pa sam prisiljen ne otpisati ga u potpunosti. Ali, zanimalo me koliko ću daleko doći bez napadnog samopromoviranja po facebooku. Od internet pogodnosti najviše koristim mail (i Vimeo). Uvijek mi je bio zanimljiviji neposredan kontakt i takav način širenja informacija i promoviranja.

Vratimo se mi na njegovu spomenutu izložbu Abandoned Karlovac, održanu 30. travnja u Zagrebu u Infoshopu Karlovac, koja prikazuje napuštene karlovačke prostore, kao što su vojarne i željeznički kolodvor, a čije zabilježene snimke i fotografije podsjećaju na isječke iz nekog horor filma.

Pavlov 2. fanzin Abandoned Karlovac

Abandoned Karlovac je jedno ime za više stvari na istu temu: izložba fotografija, prezentacija fanzina i promocija istoimenog videa, koji je objavljen tek ovih dana na Vimeu u trajanju od 6 minuta. Dosad se vrtio samo njegov jednominutni trailer. Na izložbi je izloženo 28 slika većeg A3 formata, koje se mogu pronaći u mojem zadnjem fanzinu. Taj izložbeni prostor nije prevelik, ali došlo je toliko ljudi da na kraju nisu mogli svi ni stati unutra.

Je li grad na četiri rijeke zaista napušten?

Svi odlaze iz Karlovca. Ne znam u čemu je problem. Ima događanja i ljudi koji rade, ali odaziv je vrlo mali. Centar za mlade Grabrik iz Karlovca se trudi i organizira za mlade razne aktivnosti, od kojih su neke internacionalnog karaktera. Tu je i udruga za medijsko stvaralaštvo Izvan fokusa, čiji sam i ja član, koja organizira između ostalog popularne Foto dane mladih. Od filmskih festivala imamo primjerice Four River Film Festival, a od onih glazbenih aktualan je PickUp Music Festival i Udar groma. Događaju se stvari i Karlovac kao grad ima potencijala, ali je dosta zakočen.

Izvor: izvanfokusa.hr

Osim Izvan fokusa, Pavle je višegodišnji član i Kinokluba Karlovac. Od spomenutih festivala, Pavle se proslavio na Four River Film Festivalu i to dvije godine zaredom. Prije dvije godine, kad je odnio titulu najboljeg snimatelja za spot Face Without A Name u izvedbi Downcoast Art, i prošle godine, kad je bio proglašen pobjednikom u istoj kategoriji, ali za drugi projekt: 20-minutni filmić Streets of Klc.

Spot za Face Without A Name napravljen je u suradnji s mojom kreativnom udrugom, ali je bio naslovljen na mene. Streets of Klc smatram svojom većom i osobnom nagradom. Snimao sam skejtere i BMX-ove po ulicama Karlovca. Htio sam naglasiti tu uličnu, urbanu, umjetnost. Snimalo se 9 dana, na puno lokacija, po kiši i po suncu, a ljudi su nas uglavnom tjerali i negodovali. U Karlovcu ima volje, ali ne i prostora za ovakvu vrstu ulične sportske kreative. Za razliku od Zagreba koji ima nekoliko skate parkova i gdje nalazimo na veće razumijevanje građana, a skejteri su uobičajena svakodnevna pojava na ulici.

A skejtaš li ti, Pavle?

Ma, slabo. Ja sam više tu da snimam i bilježim njihove pokrete. Na taj način ih potičem da se trude i da daju još više od sebe i općenito da se bave nečim. To puno znači i njima i meni. Skejtanje mi je najzanimljiviji sport – draži mi je od nogometa.

Na čemu trenutno radiš?

Volim si okupirati vrijeme. Volim puno raditi. Trenutno najviše radim za faks i ispite. Puno snimam i fotkam. Osim nedavne izložbe, prošli vikend sam radio jedan kraći filmski projekt, a trenutno se baš spremam za snimanje jednog eventa u Splitu s ekipom Izvan fokusa. Volio bih snimiti još jednu verziju Streets of Klc. Također, ne bih imao ništa protiv napraviti još jedan Park Sessions. Prvi je super prošao. Radio sam ga po Karlovcu i Zagrebu na način da sam razne izvođače dovodio u parkove da rade neki akustični performans. Uspio sam tako ubaciti i jednog Britanca kojeg sam upoznao u Mediki u Zagrebu, pa sam tako snimio pet njegovih pjesama na Zrinjevcu. Park Sessions sam snimio u zadnjem razredu srednje, još prije nego što sam upao na ADU.

E, sad smo na našem, studentskom, terenu. I, kako je studirati na ADU? Je li ti bilo teško upasti?

Pa, ja nisam ni mislio da ću upasti. Bio sam iznenađen. Meni je na faksu više zanimljivo nego teško. Imam prilike učiti ono što me zanima i što volim. Teorijski dio nije prezahtjevan i ima puno prakse, zbog koje sam već puno naučio na području snimanja i dosta me potaknulo u mojem radu.

Jedan od Pavlovih posljednjih projekata

Za prijemni nisam imao neke posebne pripreme, samo sam pokazao svoje radove i pričao o njima. Takav pristup savjetujem budućim ADUovcima. Neka budu opušteni, puno rade i ne brinu previše. Sve se na kraju vidi kroz rad i ljudi to jednostavno prepoznaju, kao što su to prepoznali kod mene.

Unatoč nekoj neslužbenoj ponudi koju je dobio izvan Hrvatske, u narednih nekoliko godina vidi se tu gdje je i sad. Htio bi i dalje imati svoj bend, puno snimati, puno svirati – i puno raditi.

Kao fotograf, snimatelj, glazbenik, povremeni amaterski skejter i tko zna što još ne, od njega se može još puno očekivati, i makar izbjegava medijsko eksponiranje u širokom luku i ne voli kad se piše o njemu kao o velikom umjetniku, mi mu poručujemo: Pavle, ne možeš si pomoći ako si tražen!

Budući da ste dosad shvatili da ga nećete pronaći na facebooku i sličnim mjestima, njegove uratke potražite klikom na njegov Vimeo profil.

Naslovna fotografija: Fanzin Pavle Kocanjera