Priča hrvatskog studenta u Beču

Piše
Lorena Sikavica

Dec 16, 2016

Ionako bi se trebao seliti

Student treće godine Tehnologije radiologije na FH Campus Wien odlučio je upisati studij u Austriji jer i da je ostao studirati u Hrvatskoj, trebao bi se seliti u Zagreb da upiše ono želi.

Uvijek sam se zanimao za tehniku, a ujedno sam htio i nešto s čim mogu pomoći ljudima i ovaj poziv je zvučao za mene idealan jer upravo spaja te dvije komponente, kaže nam student, koji je bečkim studijom i više nego zadovoljan: – Teorija i praksa su usko povezani i u svakom semestru naučeno iz teorijskog dijela odmah primjenjujemo u praktičnom, a to će mi sigurno pomoći u traženju posla.

Prije nego li je dignuo sidro govorio je njemački, ali svi koji su se ikada pokušali sporazumjeti s nekim Austrijancem znaju da je njihov njemački sasvim poseban.

Zbog dijalekta zvuči dosta drugačije nego što ga čujemo na njemačkim TV kanalima ili u školama. Kada sam stigao u Beč upisao sam jedan stupanj, čisto da se naviknem i steknem sluh što se jezika tiče. Inače studenti koji ne poznaju njemački idu na tečaj  dvije ili tri godine, a sve stranice na fakultetu uglavnom imaju prijevode na engleskom, za svaki slučaj.

S profesorima na ti

Naš sugovornik na faksu je jedan od 55 studenata u grupi, a sva su im predavanja obavezna. To je otprilike jedina sličnost sa studiranjem kod nas. S faksa im SMS-om ili mailom jave ako dođe do kakvih promjena s rasporedom i slično, a na predavanjima je atmosfera sasvim ležerna.

Profesori najčešće ne žele da mi studenti osjetimo bilo kakvu hijerarhiju, pa su s nama na ti  jer smatraju da je i za nas lakše. Uglavnom su ok, ali ima i takvih koji su kao nasmijani, a krše nas gdje stignu.

Studentski život u Beču ponešto je drugačiji od ovog našeg. S obzirom na to da uz studij s deset sati rada tjedno mogu dignuti 420 eura na preddiplomskom, odnosno duplo više na diplomskom studiju, studenti masovno prodaju u marketima, buticima, čuvaju djecu, animiraju i konobare, pa nemaju previše snage za život kakvim žive naši studenti.

Kod Austrijanaca je mentalitet takav da idu kuća-škola, škola-kuća i ne izlaze Bog zna što. Ali ima puno stvari koje možeš raditi kad imaš slobodnog vremena, kaže nam student koji se ipak nekako snađe za partijanje, jer kaže da u Beču ima super studentskih lokala u kojima se organiziraju tulumi s prihvatljivim cijenama: – Noćni život u Beču je stvarno super. Tijekom cijele godine održavaju se festivali i slične velike manifestacije.

Naših ima na svakom koraku

On je na bečkoj adresi do sada stanovao u studentskom domu, a to je, sve se čini, sasvim druga priča nego u Hrvatskoj.

Većina pored studiranja radi tako da nemaju puno vremena za lumpovanje ako žele završiti na vrijeme. Ima ljudi od 30 godina koji još uvijek žive u domu. Tamo sam imao teretanu, doručak, internet te je sve bilo uključeno u cijenu, ali poskupljuju iz godine u godinu, jer dolazi sve više studenata iz inozemstva.

Stranaca ima sa svih strana svijeta, a ima puno i naših ljudi.

Skoro je lakše pričati našim jezikom nego na njemačkom, prije će te netko razumjeti. Mi studenti iz zemalja bivše Jugoslavije čak imamo grupu na Facebooku, pa tu rješavamo sve probleme i dobivamo odgovore na sva pitanja.

Nekoliko stotina kilometara dalje, sa sigurne udaljenosti, naš sugovornik često škicne x-icu da vidi što se zbiva sa studentima u Hrvatskoj.

Uvijek sam u toku što se tiče stipendija i najnovijih dešavanja iz zemlje plus interesantne priče mojih vršnjaka koji su također studenti, kaže on.

Otići studirati u inozemstvo nije tako teško ili nemoguće kao što bi mogli pomisliti. Trebat će vremena da se prilagodite gdje god da upišete studij – makar to bilo u rodnom gradu. Ta prilagodba negdje traje dulje, negdje kraće, ali uvijek je lakša nego što mislite da će biti. Ali nekad se isplati spakirati kofere i iskoristiti priliku.