Zašto otići na praksu preko AIESEC-a?

Piše
Iva Bucić

Jun 02, 2016

Stručne i volonterske prakse u 126 zemalja

Zagrebački ogranak studentske udruge AIESEC do ljeta želi na volonterske prakse poslati barem 80, a na stručne barem 35 mladih osoba.

Velika je stvar kad vidiš da je osoba u svojim dvadesetima odvojila vrijeme za otići od 3 do 18 mjeseci i radi u potpuno nepoznatom okruženju s totalno nepoznatim ljudima, i to u većini slučajeva na poslu koji je na puno većoj razini od bilo kojeg studentskog posla, priča Frane i objašnjava kako praktikanti koji preko studentske udruge AIESEC otputuju na praksu uglavnom imaju priliku voditi tim.

Prakse se nude u čak 126 zemalja svijeta. Stručne prakse nude se u sklopu programa Global Talent, a najviše ih ima u području nekih poslovnih vještina poput prodaje ili marketinga, zatim IT-a i obrazovanja. Na volonterske prakse otići možete preko AIESEC-ova programa Global Citizen i one nisu vezane za struku. Najčešće su usmjerene na obrazovanje, međuljudska prava ili na nekakav lokalni ili socijalni problem.

Na njih se može javiti bilo tko s bilo kakvom pozadinom, ne mora imati apsolutno nikakve stručne vještine. Traju od šest do osam tjedana, uglavnom je pokriven smještaj i u većini slučajeva hrana, kaže Frane.

Stručne su prakse ponešto drugačije. Za početak, traju između 3 i 18 mjeseci i dogovorene su s tvrtkama.

Tu je važnije područje studiranja, neko prethodno iskustvo, radno ili volontersko iskustvo. Ali to ne znači da se osoba s, na primjer, prava, ne može prijaviti na marketing, kaže Frane.

Izađite iz svoje comfort zone

Unatoč činjenici da su vrata otvorena svima, odaziv je iznenađujuće malen. AIESEC, naime, ima kapacitete za 100 posto više ljudi nego li ih se prijavi.

Od početka veljače na volonterske se prakse prijavilo oko 400 osoba, što je dosta loše. Postoje neki algoritmi prema kojima mi izračunavamo koliko nam prijava treba. Procijenili smo da bi nam do početka ljeta trebalo preko 800 prijava, rekao je Frane i pojasnio kako velik broj studenata odustane tijekom procesa.

Studentske su prakse na hrvatskim fakultetima gotovo bez iznimke sporedna stvar. Mada je popriličan broj onih koji studiraju po liniji manjeg otpora, pa faks žele što prije i što bezbolnije završiti, u AIESEC-u ipak vole vjerovati kako su veći problemi neinformiranost, neodlučnost i nedostatak novaca.

Zašto su ljudi toliko zatvoreni prema tome?, pita se Frane i odmah dodaje: – Nisu spremni izaći iz svoje comfort zone. Ponekad mi se čini da se sami sebi opravdavamo time da nemamo novaca, da nemamo vremena, da nam je predaleko ili da se, pak, bojimo terorista. Najveći problem koji ja vidim je zatvorenost, a taj problem imamo i kao populacija. Mi u udruzi imamo problem da kada na nekom faksu u prvih deset minuta predavanja uletimo održati prezentaciju o praksama i pošaljemo papir po učionici da se zainteresirani upišu, potpiše se doslovno pet ljudi od cijele dvorane.

Ljeto u kampu u Bjelorusiji

Jedan od tih koji su samo proslijedili papir bio je i Krešimir Cerovac. On se u rad ove udruge uključio prošle godine. Prije negoli je postao jedan od 90 tisuća članova, koliko ih AIESEC broji na globalnoj razini, Krešimir je preko AIESEC-a otišao na volontersku praksu u Bjelorusiju. Ondje je šest tjedana proveo u kampovima podučavajući srednjoškolce engleski.

Na drugoj godini AIESEC se došao predstaviti na jednom predavanju. Nisam se ni ja potpisao na papir zato što mi nije bilo ni na kraj pameti da bih mogao otići na praksu. Mislio sam ljeto provesti radeći, ali to je u zadnji tren otpalo. I nisam znao što ću, a u glavi mi je ostao AIESEC, putovanje, upoznavanje novih ljudi.. pitao sam sebe zašto ne?

Otkako je odlučio da ide do trena kad je poletio prema Minsku protekla su dva, tri tjedna. Toliko je vremena uglavnom dovoljno ako su u pitanju volonterske prakse, no za stručne se preporučuje 2 do 3 mjeseca.

Što se volonterskih praksi tiče, na svakoj sudjeluje više praktikanata. S Krešom ih je u jednom dijelu projekta bilo 14, a u drugom petero.

Upoznao sam različite načine života, ne samo Bjelorusa, nego i ostalih praktikanta. Bilo ih je odsvakuda, od Portugala do Pakistana. S te strane mislim da je volonterska praksa neprocjenjivo iskustvo, kaže on.

Mada u to vrijeme nije bio član AIESEC-a, udruga mu je, kako kaže, neopisivo pomogla.

Komunicirao sam dosta s AIESEC-om iz Minska i oni su mi puno pomogli. Sredili su mi sve papire koji su mi trebali za vizu. Da takve stvari sam radiš ne bi znao gdje početi, tako da mi je to bila velika pomoć. To je velika prednost AIESEC-a, u koju god zemlju da odeš, oni će ti maksimalno olakšati papirologiju.

Nismo loši, nego su drugi bolji

Sve lokalne grupe, pa tako i ova zagrebačka, imaju zemlje partnere s kojima su, na među-AIESEC-ovskoj razini, sklopile suradnju. Zbog toga Hrvati na volonterske prakse najlakše odlaze u Brazil, Češku, Finsku, Indiju, Italiju, Maroko, Poljsku, Mađarsku i Slovačku, a na stručne u Rumunjsku, Češku, Vijetnam, Nizozemsku, Mađarsku, Tursku, Tunis ili, pak, Kinu.

Smatram da je bolje otići na praksu u zemlju s nižim standardom, jer što se tiče volonterskih praksi tamo možeš puno više utjecati, što na lokalnu zajednicu, što na sebe samoga, kaže Frane i dodaje: – Sa zemljama poput Njemačke, Francuske ili Engleske problem je taj što se jako puno ljudi prijavljuje i u većini slučajeva ostatak konkurencije daleko je iznad naših studenata i po stupnju obrazovanja i po iskustvu. Problem je u načinu na koji nas velike zemlje percipiraju – nije da nas smatraju lošijima, nego jednostavno druge smatraju boljima.

I Frane i Krešimir kažu da je članstvo u AIESEC-u je samo po sebi neki oblik prakse, jer udruga na neki način i je strukturirana kao firma. Postoji hijerarhija i timovi ljudi koji su odgovorni za odlazne ili dolazne prakse, financije, razvoj poslovanja, ljudske resurse, marketing i za odnose s javnošću.

AIESEC simulira rad srednje velike firme, ali razlikuje se po tome što dozvoljava da pogriješiš. Udruga potiče članove da preuzmu inicijativu. Ako imaš ideju, imaš i podršku članova da je realiziraš. Ako pogriješiš, nema problema. Dok god si se potrudio, OK si, kaže Krešimir, a Frane se nadovezuje: – Ja sam u godinu i dva mjeseca pogriješio milijun puta. Ali to je u principu način na koji najviše učiš.

Četiri jednostavna koraka

Osim u Zagrebu, AIESEC u Hrvatskoj djeluje i u Osijeku, Varaždinu, Rijeci, Splitu i Puli. Iako se udruga najčešće povezuje s ekonomijom, jer im se na Ekonomskom fakultetu već godinama nalazi središte, danas bar pola članova dolazi s drugih fakulteta.

Mi se nastojimo što više razgranati. Ja sam s Prometa, Krešo s Filozofskog, a ima ih i s Hrvatskih studija i PMF-a, priča Frane.

U slučaju da vam je volonterska praksa prekratka, a stručna preduga, postoji i jedna vrsta međurješenja.

Preko programa Global Entrepreneur mogu se pronaći prakse koje traju od 2 do 3 mjeseca. Nema plaće, ali je smještaj osiguran i radi se u start-up firmi.  Nemaš fiksnu poziciju, nego sudjeluješ u svemu, skupljaš iskustva u svakom aspektu. To je nešto kao polu-stručna praksa, priča Krešimir.

Ovo je Global Entrepreneuru prva godina u Zagreb, a prijaviti se možete ispunjavanjem prijavnice za stručnu praksu. Od neprocjenjivog iskustva na AIESEC-ovim praksama u sklopu programa Global Citizen i Global Talent dijele vas četiri jednostavna koraka.

Najprije se osoba treba prijavi na netu, zatim dođe k nama na konzultacije na kojima joj mi objasnimo proces, i vidimo gdje bi i što mogla ovisno o svojim preferencijama, kaže Frane.

Sljedeći je korak potpisivanje ugovora – formalnost koja služi isključivo za to da se eliminiraju oni koji se zapravo neće potruditi oko toga da odu. Zadnji je korak odabir prakse na Opportunities Portalu, AIESEC-ovoj bazi svih praksi.

Ako vam se ljeto provedeno volontirajući u Brazilu, Indiji, Finskoj ili Maroku ne čini kao loša ideja, zadnji je rok za prijavu sredina lipnja. Najteže je napraviti prvi korak, a sve što trebate učiniti je kliknuti tu. Zašto ne?
Sve ostalo što vas zanima o AIESEC-u, saznajte na webu i na službenoj Facebook stranici.

Volontiraj u inozemstvu i postani Global Citizen