Mladi i talentirani: Christian Jean-Michel Jalžečić

Piše
Ines Gerl

Aug 29, 2019

Christian Jean-Michel Jalžečić  – 26-godišnji kazališni redatelj, francusko-hrvatskih korijena. Izuzetno pozitivna, vesela te svestrana osoba, ali veoma ozbiljan u poslu, je možda najzanimljiviji sugovornik kojeg sam imala dok sam cijeli mjesec intervjuirala mlade i talentirane iz cijele države.

Skromno mi spominje niz nagrada prije studiranja na Akademiji o kojima se već pisalo na X-ici. Oduvijek je znao što želi biti. Njegova ljubav prema kazalištu je jednostavno prejaka da ne bi uspio u svom naumu. Pročitajte kako je krenuo njegov put prema zvijezdama.

I: Christiane, već si i prije Akademije osvajao niz nagrada i priznanja za svoj kazališni rad, kakav je osjećaj živjeti kazalište svaki dan?

C: Tako je, već prije Akademije imao sam potrebu za pronalaskom sebe u kazalištu, tada sa nekih 17,18 godina to je bilo veoma teško i zbunjujuće. Upis na akademiju je jedna od težih stepenica, a obzirom da nas je svega dvoje na godini – pripreme za upis su bile iscrpljujuće kao i sam prijamni, ali nakon 4 godine pokušaja, isplatilo se.
Kazalištem se bavim svaki dan, ono je i moj profesionalni put, ali i moj hobi i moje slobodno vrijeme. Ponekad je naporno, ali umor koji se rađa iz onoga što voliš je najbolji umor na svijetu.

Što se nagrada tiče, one dolaze i odlaze, a ostaje tvoj rad iza tebe, ostaje ono sto daš publici. Publika je najveći kritičar i navijač.

Nagrada je zaista puno i uvijek je ugodno dobiti priznanje za svoj rad. Izdvojio bi posljednju nagradu za najbolju režiju na 14. Festivalu internacionalnog festivala u Laktašima za predstavu Anka.
Anka je predstava koja govori o ljubavi, onoj bezuvjetnoj, osuđivanoj, onoj od koje mičemo glavu na drugu stranu. Anka je svevremenska priča koja mnogo govori o stanju društva. Pogotovo hrvatskog.

a5d3015d-e660-49b3-bd67-b94e07f5f1d2

I: Kako je studirati na Akademiji? Ipak vas je samo dvoje na godini, a program se čini zahtjevim?

C: Akademija je drugi dom. Tamo provodiš minimalno 8 sati dnevno. I zaista mislim da trebaš voljeti to što studiraš da bi izdržao na Akademiji. Ne mogu to usporediti sa nekim drugim fakultetima, jer je rad i nastava prilagođena studentu, mnogo individualne nastave i konzultacija. Svaki studij te mijenja, ali čini mi se da te Akademija mijenja u tvojoj biti, mijenja i propitkuje tebe kao osobu, tvoje stavove i razmišljanja, tjera te da postaješ bolji i da jedan dan izađeš sa te Akademije i neke stvari poneseš u život… Kao i u svemu, i na Akademiji su “krize” normalna stvar, samo je cilj iz njih izaći nekako jači, čvršći, stabilniji.

I: Dugo vremena si zaposlen kao dramski pedagog u kazalištu Knap. Kako je raditi sa amaterima i što je potrebno da bi se netko mogao baviti kazalištem amaterski i iskušati se na kazališnim daskama?

C: Već 5 godina radim kao dramski pedagog u Kazalištu Knap. Trenutno imam dvije studentske grupe i jednu bez starosnog ograničenja. S amaterima je gušt raditi, lijepo je promatrati nečiji napredak, prenijeti nekome nešto novo, a onda se s nekima družiti na Akademiji, jer je mnogo ljudi, s kojima sam radio u Knapu i svojoj kazališnoj udruzi Erkave, upisalo Akademiju i sada smo kolege.
Također, u amaterizmu je bitno imati nekog tko ti drži leđa i omogućuje ti da se izraziš u svakom smislu, pa je bitno reći da bez Kulturnog centra Knap ničega ne bi bilo, jer su zaista prisutni, i imaju veliku želju da amaterizam u Zagrebu raste. Nema uvjeta za bavljenja glumom amaterski, bitna je dobra volja i želja da se okušate u nečem novom. Početkom 9.mjeseca su upisi u Centru Knap gdje imamo mali milijun radionica, svakako posjetite stranice Centra i saznajte gdje bi ste se mogli smjestiti.

77636db3-ae1b-49a8-ab34-ab262ec2b506

I: Kakva je mogućnost zaposlenja nakon završene Akademije? Gdje se vidiš za par godina?

C: Pa rekao bi da posla ima za one koji se žele baviti ovim poslom. Čini mi se da smo na početku nekog novog vala u kazalištu i umjetnosti. Imam dojam da polako dolazi vrijeme kada će raditi i talentirani i sposobni, a ne samo podobni. Nažalost, situacija u Hrvatskoj je takva da je podobnost uzela maha, i potisnula sposobnosti. Ali, sudeći prema mladim ljudima koji me okružuju svakodnevno na Akademiji, mislim da će sposobnijih uskoro biti puno više. Sposobnost, dar i talent ne mogu biti dugo ignorirani.

Najgore je sebi prognozirati neku budućnost, ukoliko se pokažem sposobnim, onda se vidim u velikim kazališnim kućama. U ovom poslu nije dovoljna jedna nagrada, jedna dobra predstava…bitno je biti konstanta, a to mogu samo najveći.

I: Što bi poručio mladim ljudima koji se žele baviti umjetnošću?

C: Poruka je da ni u čemu ne odustajte. Ne čekajte prilike, pokušajte ih stvoriti…

I:Koji su tvoji daljnji planovi? Kada možemo očekivati neku novu predstavu ili reprizu?

C: Sada sam van RH na odmoru u prekrasnoj Nici, a nakon toga novu kazališnu sezonu otvaramo već početkom 10. mjeseca.
Radi se o autorskom projektu Dorotee Šušak i moje malenkosti sa već prepoznatom udrugom Arterarij gdje radimo predstavu o govoru mržnje na društvenim mrežama. Bit će to jedan veoma zanimljiv projekt sa odličnom glumačkom ekipom i izvrsnim timom koji djeluje u Arterariju. Takoder, očekujemo i pokoju repriznu izvedbu nagrađivane predstave Anka u Kazalistu Knap. Te smo pozvani na jedan cijenjeni festival internacionalnog teatra u Šopron, u Mađarskoj.

Hvala ti Christiane na društvu te intervjuu. Želim ti dobru i uspješnu godinu te da nas i dalje uveseljavaš svojim predstavama i svojim postojanjem.

Komentari