Koji su to najbizarniji sportovi na svijetu?

Piše
Boris Čulić

Sep 09, 2016

Curling

Curling je vrlo neobičan sport koji redovito izaziva čuđenje. Igra se na ledu, a cilj igre je sakupiti više bodova od suparnika na način da dvije četveročlane ekipe pokušavaju posebno oblikovani granitni kamen (stoner) što više približiti središtu kuće (house), odnosno označenim koncentričnim krugovima na ledu koji izgledaju poput mete. Jedna runda se sastoji od osam hitaca svake ekipe, a pobjednička ekipa je ona koja sakupi više bodova nakon 10 rundi. Ono što većini nevinih promatrača padne na pamet pri spomenu ovoga sporta (i izmami osmijeh na lice) su dva člana momčadi koji se kreću paralelno sa stonerom te metlama nevjerojatnom brzinom metu led ispred samog stonera. Njihova je uloga promijeniti stanje leda te na taj način utjecati na smjer i brzinu kretanja stonera, a samim time i na njegovo konačno mjesto zaustavljanja.

Foto: wikipedia

Iako se ovaj sport mnogima čini vrlo jednostavnim, u stvarnosti to nije tako. U curlingu je potrebna velika doza timskog rada i strategije, zbog čega je ovaj sport prozvan šahom na ledu. Čini se pomalo pretjerano, no još više čudi činjenica da je curling od 1998. godine olimpijski sport! Možda je to zbog izgleda jednostavnosti ovoga sporta, ali mnogima nije jasno što radi na Olimpijskim igrama, najvećem sportskom natjecanju na svijetu. A s druge strane, možda baš zato i pripada tamo.

Bilo kako bilo, curling se zbog svog neobičnog izgleda našao u ovom tekstu, a vjerojatno se svi možemo složiti da ima zasluženo mjesto u kategoriji bizarnih sportova.

Profesionalno hrvanje (Professional wrestling)

Ne, nije riječ o klasičnom hrvanju koje spada među najstarije sportove svijeta. U pitanju je sport nazvan professional wrestling, dok je kod nas najbliža riječ tome sportu – kečeri. Jedino što ovaj sport (stvarno je teško nazivati ovo sportom) ima za svrhu je zabavljanje publike kroz modificiranu simulaciju borilačkih sportova. Dvoje suparnika ili timovi sučeljavaju se u ringu, ali i izvan njega, fizičkom borbom koja nije stvarna. Svi udarci su simulirani i izvode se tako da ne ozlijede i ne nanesu bol suparniku. I ta činjenica je poznata apsolutno svima u publici. Da, da, zvuči nevjerojatno da bi bilo istinito.

Foto: wikipedia

U profesionalnom hrvanju ne postoje pravila kao takva, a samim time nema ni sudaca koji bi pravila provodili. U borbi je dozvoljeno koristiti razne predmete koji mogu poprimiti ulogu oružja, kao što su stolica, žica ili bilo koji predmet koji se nađe pri ruci. Borba se može odvijati u ringu, kao i izvan njega, a postoje i situacije kada se u borbu uključi i osoba iz publike (najčešće atraktivna ženska osoba koja je bila u pratnji borca) te na taj način iznenadi i ozlijedi suparničkog borca.

Ako vam sve ovo ne zvuči, u najmanju ruku, bizarno, pričekajte još koju sekundu. Naime, cijeli tijek meča i krajnji ishod borbe su iscenirali i prethodno dogovorili borci i organizatori eventa, što znači da je pobjednik poznat i prije samoga početka dvoboja.

Iako vjerujemo da većina čitatelja neće znati navesti niti jednog kečera, dvojica su vrlo poznati širom svijeta. Riječ je o Hulku Hoganu i Dwayneu Johnsonu, koji su više poznati po glumačkim ulogama u filmovima, a koji su se prethodno bavili i povremeno još uvijek bave profesionalnim hrvanjem. Nije iznenađenje da je ovaj sport vrlo popularan u SAD-u, a popularnost mu raste i u Japanu te Meksiku. Nije baš jasan smisao sporta u kojem su glavne sposobnosti natjecatelja gluma i kaskaderstvo, vještine tražene za snimanje filmova i serija, ali da nije tako, ne bismo se imali čemu čuditi.

Podvodni hokej

Ovaj sport nastao je u Engeskoj 1954. godine, a dosta je nalik klasičnom hokeju koji se igra na vodi, ali u drugom agregatnom stanju – ledu. Sama igra odvija se na dnu bazena koje služi kao teren, a pobjednička ekipa je ona koja zabije više golova.

Ekipe mogu sadržavati do 10 igrača, ali samo šest igrača može biti istovremeno u igri. Svaki igrač opremljen je kratkom palicom (do 35 centimetara dužine) kojom kontroliraju pak te perajama, maskom za ronjenje i dihalicom, tako da mogu udahnuti zrak bez micanja pogleda sa same igre. Iako je ovaj sport relativno nepoznat, od 1980. godine redovito se održavaju svjetska prvenstva u podvodnom hokeju.

Foto: wikipedia

S obzirom da se cijeli tijek utakmice odvija pod vodom, ovaj sport nije baš pogodan za gledateljstvo. Nema pretjeranog smisla gledati podvodni hokej s tribina, jer se tada vide samo pokretne mrlje u vodi, a vrlo je malo bazena koji imaju izrađene otvore kroz koje bi se moglo izravno gledati meč. Ipak, gledatelji mogu navući opremu, istu kao igrači samo bez palice, i ući u slobodan dio bazena te na taj način pratiti utakmicu. Na velikim natjecanjima takvih problema nema, jer se tada u bazenu nalaze podvodni snimatelji, a prijenos je emitiran na ekranu izvan bazena. Tako da, ako poželite pratiti klupski dvoboj ili prijateljsku utakmicu, nemate baš puno opcija osim skočiti u bazen.

Šah-boks

Šah-boks je jedan vrlo čudan sport koji spaja naizgled nespojivo, tvoreći tako vrlo neobičnu kombinaciju mentalne i fizičke snage. Meč se sastoji od ukupno 11 rundi (šest runda šaha i pet runda boksa) u kojima se naizmjence igraju po jedna runda šaha i jedna runda boksa. Svaka runda traje tri minute, a partija šaha se u svakoj novoj rundi nastavlja tamo gdje je stala na kraju prethodne runde. S obzirom da se šah igra ukupno 18 minuta, svaki igrač ima devet minuta za pomicanje svojih šahovskih figura. U principu, igrači nakon poštenog šaketanja sjedaju za isti stol i igraju šah, a zatim opet prelaze na krvavu borbu. Stvarno neobična kombinacija adrenalina i psihičke mirnoće.

Foto: wikipedia

Pobjednikom u meču šah-boksa može se postati na nekoliko načina. U boksačkim rundama za pobjedu je potrebno doći do nokauta ili tehničkog nokauta, dok u šahovskom dijelu kraj meča označava šah-mat ili istjecanje vremena za potez jednog od igrača. Bilo koji od navedenih scenarija označava kraj cjelokupnog meča. Uz to, sudac može prekinuti dvoboj u bilo kojem trenutku zbog neaktivnosti jednog od natjecatelja, a moguća je i predaja, također u bilo kojem trenutku, neovisno radi li se o šahu ili boksu.

Još jedna zanimljiva činjenica vezana uz šah-boks je ta da je sasvim slučajno postao sport. Tvorac ovoga sporta je slobodni umjetnik Iepe Rubingh iz Nizozemske koji je ovu neobičnu simbiozu i zamislio kao umjetnički nastup. No, ideja je naišla na pozitivne kritike i nastao je novi sport, u kojem se od 2003. godine redovno održavaju svjetska prvenstva.

Buzkashi

Sada slijedi jedan sport koji je, blgao rečeno, sasvim nepotreban. Buzkashi je nacionalni sport u Afganistanu, a njegov prijevod na hrvatski jezik glasi zgrabiti kozu. Postoje dvije varijacije ovoga sporta, a u obje verzije igrači jašu konje. U prvoj i jednostavnijoj verziji, cilj igre je pokupiti truplo koze ili ovce te se kretajući u bilo kojem smjeru izdvojiti od ostatka igrača. Druga verzija je nešto zahtjevnija – nakon što se pokupi truplo koze, potrebno je s njim u rukama napraviti krug oko oznake na jednoj strani terena, a zatim doći na drugu stranu terena i ubaciti kozu u za to predviđeni krug. I da, igrač s kozom u ruci se konstantno mora braniti od drugih igrača koji mu pokušavaju preoteti kozu.

Igrači su opremljeni nekom vrstom biča, odnosno šibe, koji služi za požurivanje svoga konja, ali i za obranu od drugih igrača i konja. U trenucima kada se bič ne koristi, jer se u jednoj ruci nosi koza, a u drugoj drže uzde, bič se nosi u ustima.

Foto: photo.mellbin.com

Jedna partija buzkashija znala je trajati i po nekoliko dana, ali sada je ta igra modernizirana pa ima određeni vremenski period. Nakon završetka igre, koza nerijetko završi kao hrana igračima.

Ovaj bizaran sport pojavio se u više filmova i serija, a najpoznatiji od njih je Rambo III, gdje smo mogli vidjeti Sylvestera Stallonea kako suvereno barata ovcom.

Calcio Fiorentino

Calcio Fiorentino je sport koji se igra u Italiji, a u suštini je kombinacija ragbija i slobodne borbe. Da, dobro ste pročitali. Kao da ragbi sam po sebi nije dovoljno grub. Dvije ekipe od 27 igrača u 50 minuta moraju postići više golova od suparnika, a u tome ih sprječava hrpa ljudi koji su spremni ubiti boga u njima. Vrlo jednostavno. Dimenzije terena su otprilike 80×40 metara, a golovi su široki isto koliko i sami teren (netko bi pomislio da je onda lako zabiti gol). Igrač koji ima loptu u rukama često samo stoji i čeka da se otvori prolaz prema golu, dok se ispred njega hrpa ljudi tuče.

Foto: wikipedia

U ovome sportu čak postoji i sudac, a njegova je uloga uzeti loptu i baciti ju visoko u zrak, kada je igrač s loptom napadnut i izgubi loptu. Na terenu se mogu vidjeti razne situacije koje inače vrlo vjerojatno ne bi vidjeli nigdje drugdje. Primjerice, kada igrač obori suparnika na pod, može sjediti na njemu, kako bi ga eliminirao iz igre, dok god se ovaj ne uspije osloboditi i ustati. Iako ozljede na ovome natjecanju nisu rijetkost, zamjene igrača nisu dozvoljene.

U ovome sportu postoje četiri ekipe (naravno talijanske), a jednom godišnje održava se turnir u Firenci gdje se odigraju dva polufinalna susreta i jedan finalni, koji se igra na dan Svetog Ivana (San Giovanni).

Sada slijedi najbolji dio. Igrači koji sudjeluju u ovome natjecanju ne dobivaju nikakvu financijsku kompenzaciju za batine koje dobiju. Pobjednička ekipa u ranijim je vremenima kao nagradu dobivala kravu, dok danas dobiju samo večeru. Što više reći?