Savski nasip – što o njemu znate

Piše
x-ica tim

Jul 31, 2018

Povratak u prošlost

Jeste li znali da je na rijeci Savi postojalo kupalište, a da savski nasip tada još nije ni postojao?

U drugoj polovici 19. stoljeća počelo je doba kupanja i pojavljivala su se prva kupališta, a sve do tridesetih godina prošlog stoljeća djevojkama nije bilo dozvoljeno kupanje. Godine 1926. otvoreno je prvo javno gradsko kupalište u Zagrebu na Savi, pokraj starog Savskog mosta, na mjestu današnjeg restorana „Stara Sava“, na kojem se osim kupanja, „španciralo“, pjevalo i zavodilo.

Glavni su bili gradski kicoši i gospoda u pažljivo skrojenim bijelim odijelima, „špic“ cipelama i s prepoznatljivim malim brčićima koje su zavodnički nosili dok su se „šepurili“ po kupalištu i tražili zgodne puce koje bi se „rad fotografirale“ ili koje bi se natjecale za miss i „morti postale glumice“, kako su stari Zagrepčani govorili. Upravo takav tip gospodina je utjelovljen u liku gospona Fulira iz glasovitog filma „Tko pjeva zlo ne misli“, a određene scene iz filma su i snimane na samom kupalištu.

Sezona kupanja na Savi započinjala bi prvim toplim danima kada bi i u novinama osvanule slike novih kupaćih kostima. Posebno bi se vodila briga o dužini kostima, jer su Zagrepčanke u to vrijeme zbog kraćeg kostima, mogle biti uhićene. U to doba kupaći kostimi više su pokrivali, nego otkrivali. Savska je plaža imala i svoj izbor za miss, koji se organizirao svake godine.

U sklopu kupališta nalazio se i Babinjak, jedina i prva nudistička plaža u Hrvatskoj i među rijetkima u Europi, u ono vrijeme. To je bilo sunčalište isključivo za žene. Tamo su mladići s tek izraslim brčićima, kriomice promatrali kako Zagrepčanke „hvataju boju“ , koja je i tada bila izrazito cijenjena.

Savska rivijera, kako su je prije Zagrepčani zvali, bila je povezana tramvajima 4, 5, 7 i 14, koji su redovito vozili. Prvi vagon bio je zatvoren, a drugi, namijenjen savskim izletnicima, otvoren. Savsko je kupalište imalo i svoje čuvare, kao i poznate „kabinaše“, stalne zakupitelje drvenih kućica, koje su bile zakupljene tokom cijele godine pa se tako život na Savi zapravo neprestano odvijao, što potvrđuje tadašnju važnost savskog kupališta.

Šezdesetih godina 20. stoljeća počeli su prvi problemi kada je jedna poplava odnijela dio splavi i drvenih bazena na kupalištu. Sava se tada onečistila pa je i kupanje u njoj bilo zabranjeno, a kupalište je postalo samo sunčalište. Nakon niza poplava i pokušaja da savsko kupalište opstane i da se grad zaštiti od razornog djelovanja rijeke, 1964. godine se podiže nasip, kupalište počinje propadati te se s vremenom ruši i nestaje.

Osim kratkog videa o poplavi 1964. godine, možete pogledati i kako je izgledalo kupalište na Savi, popularni Babinjak, koji je bio nudistička plaža, ali se kasnije naziv počeo koristiti za cijelo kupalište, što i nije sasvim točno, navodi Ivan Brnčić ispod svoga videa.

Sadržaj uz nasip

Nakon velike poplave koja je 1964. godine pogodila Zagreb, uređena je šetnica na Savskom nasipu, od staroga Savskog mosta do Mosta slobode, ali samo na sjevernoj obali rijeke. Na tom je potezu nasip proširen, obogaćen drvoredom poljskog jasena, rasvjetom i klupama, po projektu autorskog tima zagrebačkih arhitekata i pejsažnih arhitekata. Tek 2008. godine rasvjetljena je i južna strana obale rijeke. S obzirom da je ta strana nasipa direktno povezana s parkom Bundek, pokazala se velika potreba za uređenjem.

Uz Savski nasip, između Željezničkog mosta i mosta Slobode, nalazi se aleja skulptura. Svakih par metara pojavi se jedna skulptura, a svaka od njih „priča“ svoju priču. Neke bi možda mogli povezati s izgledom, no, neke su ipak malo apstraktnije. Za one koji žele saznati više, prilažemo vam popis naziva skulptura: Kotač vremena, Žabinjak, Čovjek s kolutom, Mačka, Kapi, Dvoje, Tok, Kamen temeljac, Trkač, Ruka i Putokaz. Autor savske Aleje skulpura je Ratko Petrić, koji je ovim projektom htio oživiti zanemarivan prostor uz rijeku Savu. Skulpture su postavljane kroz dvadeset i jednu godinu. Od 1990. godine, kada je postavljena prva skulptura (Kapi) pa skroz do 2011. godine kada je postavljena posljednja skulptura (Ruka), povodom devedesetog rođendana Ratka Petrića.

Autor: D. Smith, Flickr  („Putokaz“)

Između mosta Slobode i mosta Mladosti nalazi se također jedna zanimljivost – rekreacijska zona koja se sastoji od tri bicikla, učvršćena u pod. Ta tri bicikla povezana su rasvjetom u blizini koja se pali kako se okreću pedale što je 0dličan poticaj za malo razgibavanja!

Svježi zrak i široki otvoreni pogledi na rijeku Savu, ali i na grad, mogli bi vas itekako inspirirati za razna kreativna stvaranja i za učenje.

                                                                                                                               AUTOR: Kristina Marušić
 FOTO: Kristina Marušić