Zašto mislimo da stalno privlačimo krivu osobu?

Piše
x-ica tim

Jan 29, 2019

Koji je najveći mit o vezama zbog kojeg ne možemo naći sreću u ljubavi? Kad se skupi popriličan broj loših početaka i razočaranja lako je zaključiti da uporno privlačimo pogrešne partnere.

Preispitujemo zašto ostajemo s osobama koje su neuravnotežene, nedovršene ili agresivne. No jesmo li sigurni da su odgovori zapisani u podsvijesti, djetinjstvu ili karmi?

Traženje pravog muškarca ili žene može biti drama, ponekima i horor, a nekima najčešće ispadne i totalni gubitak vremena.

Nakon početnog zanosa, odlaženja na prve kave i kina, oblačići entuzijazma se rasprsnu kao da ih nikad nije ni bilo. O „luđakinjama“ i „manijacima“ koje skupljamo u portfelju prije nego što naiđemo na nekoga tko može poslužiti kao materijal za vezu, mnogi bi mogli napisati knjigu.

A to je tek početak!

Nakon starta koji se čini kao dobar put prema dobroj vezi često ispadnemo iz tračnica i jednostavno zaključimo kako privlačimo pogrešan tip osobe.

Psiholozi traže odgovore na pitanja da li je to zbog toga što tražimo tatu koji je uvijek bio hladan ili možda posesivnu mamu?

Osjećamo li se na svojem terenu u društvu alkoholičara, manipulatora, vječnih dječaka ili djevojčica koje ne žele odrasti jer su to poznati osjećaji koje vučemo iz djetinjstva?

„Upoznali smo se na fakultetu i bili smo u vezi godinama. Kad sam počeo razgovarati o braku uporno me odbijala. Kao da se čuvala za neku bolju priliku. Na kraju se to pokazalo točnim. Prevarila me i ostavila zbog drugog pod izlikom da smo se promijenili i svatko je otišao u svojem smjeru. Priča se ponovila. Druge dvije žene su me također varale. Možda jednostavno privlačim taj tip cure?“
Marko (42)

„Bila sam u posesivnoj i lošoj vezi dvije godine. Htio je upravljati mojim životom, nije mogao podnijeti da radim bilo što bez njega. Nisam znala kako da to prekinem. Zaljubila sam se u drugog na planinarenju; činio se kao normalan, otvoren i pozitivan tip, za razliku od mračnjaka kojeg sam imala kod kuće.

Skupila sam snage i prekinula groznu vezu, ali i upozorila novog dečka da mi treba vremena da se oporavim. Složio se s tim da idemo polako i prije nego što sam se snašla uselio mi se u stan. Košulju po košulju, četkicu za zube i gojzerice za sva godišnja doba – u jednom trenu sam shvatila da je više njegovih stvari u ormaru nego mojih.

To je bio tek najmanji problem; posesivnost, ljubomora i kontrola na svakom koraku iscijedili su mi svu energiju. Jedva sam prekinula tu vezu. Ne znam zašto stalno privlačim kretene.“
Ida (32)

„Bila je divna kad smo se upoznali. Neprestano nasmijana, puna podrške, znala je slušati. Strastvena kao niti jedna prije. No nakon što smo počeli živjeti zajedno počela se mijenjati. Potpuno se isključila.

Napravila je zid kojeg je bilo nemoguće preskočiti. Mislio sam da je u depresiji i pokušavao sam joj pomoći da bismo na kraju prekinuli jer su se dani pretvorili u suze, histerične ispade i tupilo. Nakon pola godine našli smo se na kavi i opet se pojavila ta ozarena djevojčica.

Priča se ponovila, puni entuzijazma pristali smo na reprizu nadajući se sretnom završetku. No nova epizoda je bila jednaka prošloj, ako ne i gora. Nakon izgubljene godine dana života otišao sam i više se ne mogu vraćati. Šteta, mislio sam da je ona ljubav mojeg života.“
Igor (27)

Nekada ne voljeti čini se puno teže nego uporno prolaziti uspone i padove. Zbog toga optimizam prilikom traženja srodne duše ili barem partnera lako nadvlada realizam. Kad se skupi popriličan broj loših početaka i razočaranja lako je zaključiti da iz nekog razloga uporno privlačimo ljude koji nam čine loše.

Možda i zavirimo u vlastitu dušu i pomislimo kako privlačimo dramu. Preispitujemo razloge zašto ostajemo s neuravnoteženima, nedovršenima ili hiperemotivnima.

Jesmo li sigurni da je razlog u djetinjstvu, karmi ili „sarmi“? Je li istina da doista ne želimo lijepu i stabilnu vezu s osobom koja nas podržava?

Određeni postotak ljudi koji nam ulazi u život jest „nenormalan“, ali razlog tome je što dio populacije jednostavno jest takav. To ne znači nužno da nas takvi privlače.

Trebali bismo razmisliti koliko vremena i truda trošimo na partere s kojima se ne osjećamo ugodno nadajući se da će se promijeniti i u nekom trenutku prestati piti, lagati, varati ili manipulirati.

Teza da privlačimo pogrešne ljude je mit

Istina je da prihvaćamo pogrešne ljude. Prihvaćamo da nas neće zaprositi u pet godina veze, prihvaćamo nečije agresivno ponašanje, prihvaćamo da nam nije dobro.

To ne znači da bismo trebali dići kriterije u nebesa niti postati netolerantni prema tuđim manama, ali niti da trebamo misliti kako uporno privlačimo pogrešne partnere.

Neprihvatljivo je biti u vezi satkanoj od straha da će nas partner ostaviti, prevariti ili gaziti. To je gubitak vremena, baš kao i ponavljanje samom sebi da privlačimo pogrešan tip osobe.

Ako nam se uvijek događa da se vežemo s ovisnicima, lažljivcima, alkoholičarima ili agresivcima, nije na nama da ih popravljamo – nego otiđemo, bez obzira na to što osjećamo „kemiju“.

Prihvatimo li njihove mane i činjenicu da ne želimo pakao jer volimo sebe te da zaljubljenost nije poruka iz svemira koja nam ukazuje da bismo cijeli život trebali patiti – lakše ćemo prihvatit i činjenicu da ih možemo prestati tolerirati te uživati u životu.

Izvor: wish.hr

Komentari