Ana Mušćet – majstorica riječi i multimedijalnih umjetnosti

Piše
Ana Leko

Jan 26, 2016

Kad sam prvi put čula za studenticu kiparstva Anu Mušćet, nisam ni slutila da je to moja kolegica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Preko e-maila i telefona pristojno smo si persirale i živjela sam u uvjerenju da postoje dvije osobe istog imena s potpuno različitih fakulteta. Dogovorile smo termin intervjua, ali naš „prvi“ susret, pretpostavljate, nije bio prvi jer mi se već godinama znamo.

U utorak, 19. siječnja u Galeriji VN otvorena je Anina izložba Na promjenu zraka, koja i je povod našeg razgovora. No, kako Ana nije neka druga Ana Mušćet studentica kiparstva, i odavno je diplomirala na Filozofskom fakultetu, smjer intervjua naglo se promijenio. Htjela sam saznati zbog čega se nakon studija kroatistike i ruskog jezika odlučila na studij kiparstva.

Nisam se naknadno za to odlučila. To sam oduvijek željela. U Dubrovniku sam završila Srednju umjetničku gimnaziju i Akademija likovnih umjetnosti trebala je biti moj prvi izbor. Problem je bio što je tada, 2000. godine, ALU bila jako aktualna, odnosno umjetnost kao takva. Kao da su se poslije rata svi nekako okrenuli umjetnosti, tako da sam dvije godine zaredom na prijemnom bila prva ili druga ispod crte. Onda sam odlučila upisati Filozofski, a znaš i sama kako je tamo – mnogo jezičnih vježbi i svega manja-više teškoga. No, morala sam Filozofski izgurati do kraja i srećom odmah sam se uspjela zaposliti.

Iako je Ana već prešla tridesetu, na Likovnoj akademiji nije najstarija studentica. U Rijeci je imala dvije kolegice koje su prešle pedesetu, što je možda dobar motiv svima onima koji imaju želju za studiranjem, a misle da su prestari. Tu vrijedi onda izreka – Nikad nije kasno!

Želja za studijem kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti kod Ane nikad nije splasnula. Igrom slučaja, na poslu su joj se dogodile neke preinake zbog kojih je uspjela naći vremena i otići na prijemni ispit.

U tom nekom trenu 2011. godine sam shvatila da je ostalo još samo dvadeset dana do prijemnog ispita u Rijeci na Akademiji primijenjenih umjetnosti i tamo sam se upisala, jer su predavali neki profesori koji su mi bili jako bitni. Tamo sam ostala dvije godine, a zatim se prebacila u Zagreb gdje se počelo događati sve što sam htjela.

Ana Mušćet je pri samom kraju svog studija na Akademiji likovnih umjetnosti tako da je njezin studentski dan rastrgan između diplomskog rada, pripremanja izložbi, honorarnog posla.

Moj dan na kiparstvu ne izgleda tako da ja osam sati dnevno nešto kiparim, jer se takvim kiparstvom ne bavim. Stoga ne mogu baš govoriti o studentskom danu, nego o nastanku rada. Bavim se više nekakvom multimedijom. Obično je kod mene neka vrsta istraživanja. Znači određeni rad se dogodi s obzirom na nešto i uvijek je baziran u stvarnosti. Zanima me nekakva stvarnost na koju ću napraviti manje istraživanje, fotodokumentaciju i kontaktirati ljude izvana, iz drugih profesija i onda će nastati moj rad. I nije uopće bitno je li on u glini ili nekom drugom materijalu, ali je bitno da je on adekvatan onome čime se bavim, odnosno tom određenom temom.

Što se pak preferirane tehnike tiče, to se pitanje danas teško može postaviti bilo kojem umjetniku, osim možda slikarima.

Točno određene tehnike kao da su ostale iza nas, sada se sve pomalo isprepliće. Uvijek zalutam u politiku, društvo, u socijalni sistem, stvarnost, kvaliteta vode i slično. Kod mene je bolje pitanje kojim se temama bavim. To je uvijek nekakav društveni angažman, na taj način problematiziram određenu temu.

Upravo takav društveni angažman karakteristika je kiparskih, video i fotografskih radova koji su predstavljeni na izložbi Na promjenu zraka u Galeriji VN. Šest radova na toj izložbi govori o temama koje Anu i osobno interesiraju. Tri rada tematiziraju Goli otok i prepoznala ih je domaća i strana publika. Rad Na promjenu zraka sastoji se od zastave i videozapisa, snimljenog na Golom otoku prošle godine. Upravo je taj rad u rujnu 2015. Ani donio nagradu za slobodu, odnosno Freedom Award koja joj je dodijeljena u Londonu.

Zbog te nagrade Akademija me nominirala za dobivanje Posebnog priznanja za nagradu od međunarodne važnosti. Sveučilište u Zagrebu primilo osam nominacija i to mi je priznanje dodijeljeno u 11. mjesecu prošle godine.

Osim toga, Ana Mušćet može se pohvaliti da je lani bila finalistica Austrijske nagrada Essl koja je jedna od najvažnijih nagrada za mlade umjetnike na ovim prostorima.

Ana je izrazito ponosna i na jedan projekt o kojem smo već pisali na x-ici. Riječ je o Adventskom kalendaru kojeg su osmislili studenti s Arhitektonskog fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti.

Ovogodišnji Adventski kalendar je bio odličan. Godinu ranije bio je samo teaser. Važno je to da nas je ove godine u timu bilo 30, čime smo dobili ogromno pojačanje i svi koju su sudjelovali su jako sposobni i samostalni. Uskoro ćemo raditi brošuru o cijelom projektu i razgovarati s Gradom da se nešto izrealizira, tako da će to usmjeriti naše daljnje djelovanje. Nadamo se da će ljudi prepoznati ideju Adventskog kalendara jer tako nešto ne postoji u drugim europskim gradovima, tako da bi Zagreb mogao i po tome postati poseban.

Ono što me posebno veseli je da su ljudi iz dvorišta u koja smo intervenirali kroz Adventski kalendar dosta dobro participirali i ono najvažnije – tijekom cijelog projekta je bio predivan osjećaj zajedništva i među nama u timu i među drugim ljudima.

Adventski kalendar ogledni je primjer intervencija u javnom prostoru. Takve su intervencije uvijek dobrodošle, pogotovo ako one osvještavaju i čine vidljivim ono što nam je donedavno bilo nevidljivo.

Nije mi bliska spomenička baština i da radim spomenike, to sad ne mogu zamisliti, ali tko zna? No, intervencije u javnom prostoru su mi izrazito privlačne. Recimo – moj diplomski rad podrazumijeva postavljane četiri gigantske zastave na četiri mjesta u RH. Taj je projekt jako skup, ali za sad sam uspjela ispregovarati situaciju s Vukovarom.

Ukratko rečeno, želim intervenirati u javnom prostoru, ali se ne želim u njemu zadržavati. Za sad!

Kava i intervju s Anom mogao je trajati satima, ali morale smo se ipak zaustaviti. No, možemo najaviti da će večeras u emisiji Trikultura na HRT3 u 22 i 25 biti upravo moja sugovornica.