Televisia presenta me odvela 10 000 km daleko od doma–3. dio

Piše
Ines Gerl

Dec 03, 2018

Instagram jezero i ruševine Maya

Vozimo se dalje po lošim cestama sa milijun ležećih policajaca i napokon ugledamo tablu. Las Coloradas. Pink lake. To je to. Moj broj jedan za vidjeti na ovom putu.

Svaki dan mi je prolazio u isčekivanju hoće li jezero biti rozo kada dođemo. O tome ovisi boja neba, sunce i sl.
Ali kad nešto dovoljno jako želiš – cijeli svemir se pobrine da to i dobiješ (hvala Ana Bučević).
Mi smo odabrali lakši način dolaska do jezera – autom. Postoje i opcije buseva i taksija ali su kompliciranije i skuplje.

Puno sam čitala o samom jezeru prije puta pa me nije šokiralo što je jezero na prvu sivo kad mu prilaziš. Što smo dalje vozili, boja je postajala intenzivnija. Na mjestu gdje je najintenzivnija, stoje zaštitari pa to mjesto vrlo lako nađete jer bi inače lutali satima okolo 7 jezera koliko ih ima. Sva izgledaju isto, a samo jedno je potpuno rozo kad mu se priđe blizu.

Sama boja nastaje od kombinacije crvenih algi, škampa i planktona koji uspjevaju preživjeti u ovom super slanom okruženju. Kada voda isparava, crvena boja ovih životinja postaje još koncentriranija stvarajući tako rozu boju jezera. Kupanje i ulazak u jezero je od nedavno zabranjeno jer je voda postala toliko slana da grize kožu. Pitajte me da li me to sprječilo da umočim noge (smijeh). Noge i koža su i dalje na mjestu ali nikako ne preporučujem.

WhatsApp Image 2018-12-01 at 12.12.34 (3)

Mojim suputnicima postaje dosadno iako bih ja mogla satima ovdje sjediti i promatrati ga.

Put nas vodi do Chichén Itze, ruševine Maya koja je uvrštena na UNESCO-v popis svjetske baštine te na popis novih sedam svjetski čuda. Treba doći u podne kad je vani udarno vruće jer tada nema puno turista i možete napraviti dobre slike.

Umjesto o povijesti Čičenice (tako se izgovara), odlučila sam pisati o nečem veoma neobičnom što nam se desilo dok smo je razgledavali.

WhatsApp Image 2018-12-01 at 12.12.34

Danijel i ja, šopingholičari kakvi jesmo, odmah smo snimili štand sa totemima. Neka čudna sila nas je privukla njemu jer stvarno ih nismo imali namjeru kupovat pošto smo u startu imali 5 kg prtljage viška. Prodavač nam je objašnjavao da su to handcrafted totemi koji predstavljaju njihove žene i muškarce ratnike i da ih obavezno trebamo kupiti u paru (muški i ženski). Jednog mi je stavio u ruku i nije mi se svidio osjećaj. Kao da diram strano tijelo, nešto što nije sa ove planete. Teško je to objasniti. Nakon pola sata objašnjavanja i nagovaranja, zateknemo se kako nosimo kupljene toteme, 3 komada. Nije nam bilo jasno zašto nam je čovjek prodao 3 totema kad je naglasio da trebaju biti u paru. Iduća dva dana su nam se neobjašnjive stvari dešavale. Loše. Čim smo ih bacili, sve je postalo normalno.

Za kraj odlazimo na kupanje u najveću cenotu na tom području i hladimo se u njoj kao što su se Maye hladile davnih dana.

O samim centoma više u idućem djelu. Do lutanja!

*

Photo galerija (6 slika)

Komentari