Koliko znate o mačevanju?

Piše
Mateo Galić

Jun 27, 2016

Nogomet, košarka, tenis, vaterpolo, rukomet… sportovi su o kojima znamo gotovo sve, povijest, pravila, rezultate, igrače i sve ostale detalje. Međutim, postoje sportovi manje popularni o kojima i ne znamo baš puno. Jedan takav je mačevanje.

Najpopularniji sport današnjice zasigurno je nogomet. Milijuni obožavatelja diljem svijeta ludi su za ovim sportom, a o njemu znaju gotovo sve. Zanemarujemo manje atraktivne i poznate sportove samo zato što o njima ne znamo skoro ništa ili jako malo.

Kada bi vam netko ponudio da trenirate mačevanje, većina bi rekla kako je to dosadan, opasan i krajnje nezanimljiv sport. I naravno, gadno bi pogriješili. U nastavku ćemo vas upoznati s povijesti mačevanja, pravilima i ostalim pojedinostima o ovom sportu.

Mačevanje je borilačka vještina vještinu u kojoj se dva protivnika bore hladnim oružjem (mačem, sabljom, nožem) koje drže u ruci te njime pokušavaju ubosti ili sasjeći protivnika. U užem smislu, mačevanje se koristi kao naziv sporta u kojem se dva natjecatelja bore propisanim oružjem te zaštićeni odgovarajućom zaštitnom opremom.

Capture

Prvi zapisi mačevanja kao nadmetanja u kontroliranom okruženju s opremom za trening, zaštitnom opremom i sucima potječu još iz drevnog Egipta. Tradicija je nastavljena i kasnije, te je mačevanje kroz čitav srednji vijek korišteno kao način vojne obuke, ali i vrsta razonode.

Capture

Kako je hladno oružje vremenom zbog napretka ratne tehnike izgubilo prvobitni značaj, mač i sablja ostaju samo simbolično u sastavu paradnih uniforma mnogih vojski, a mačevanje se od ratne vještine i sredstava za rješavanje osobnih sporova (dvoboj) postupno pretvara u moderan olimpijski sport, koji danas koristi suvremenu zaštitnu opremu te elektronsku tehnologiju za registraciju pogodaka.

Capture

Mačevanje je kao sport uključen u program modernih Olipmpijskih igara već na igrama u Ateni 1896. godine. Ipak, zbog brojnih razlika u postojećim pravilima u prvim godinama tog sporta bilo je dosta nejasnoća, koje su konačno razriješene 1913. godine osnivanjem Međunarodnog mačevalačkog saveza. Ta se godina smatra i početkom razvoja moderne ere mačevalačkog sporta.

Mačevanje je u prvim godinama postojanja međunarodnog saveza jedan od najpopularnijih sportova te zauzima mjesto bazičnog sporta u nastavi tjelesne kulture u mnogim zemljama. O tome govori i činjenica da je finale svake od osam disciplina svjetskog mačevalačkog prvenstva 1937.  godine u Parizu gledalo gotovo 5000 ljudi što je za ono vrijeme bila izuzetna posjećenost jednog športskog događaja.

Capture

Danas je mačevanje moderan i dinamičan olimpijski sport koji privlači sve više i više mladih. Svjetskom scenom tradicionalno dominiraju Italija, Francuska, Mađarska, Njemačka te zemlje bivšeg Istočnog Bloka poput Rusije, Poljske, Ukrajine i Rumunjske. U zadnje vrijeme sjajne rezultate postižu i SAD te neke zemlje Dalekog istoka što naravno ne znači da “male” zemlje poput Hrvatske nemaju svoje mjesto.

Moderno športsko mačevanje koje kao osnovu ima europsko mačevanje (za razliku od raznih oblika mačevalačkih vještina Dalekog istoka među kojima se ističe japansko mačevanje – Kendo) rasprostranjeno je na svih pet kontinenata. Održavaju se svjetska, europska i nacionalna prvenstva, kao i mnogi međunarodni i nacionalni turniri širom svijeta. Mačevanje je i jedna od disciplina modernog petoboja.

Mačevanje se odigrava na stazi širine 1,5 do 2 metra te dužine do 14 metara. Protivnici koriste oružje propisanih karakteristika te propisanu zaštitnu opremu za cijelo tijelo. Cilj je, ovisno o vrsti oružja, ubosti ili posjeći (samo kod sablje) protivnika, ali samo u strogo određeni dio tijela. Automatski električni sustavi registriraju pogotke, a pravilnost izvođenja u nekim disciplinama procjenjuju suci. Pobjednik je mačevalac koji prvi skupi određeni broj pogodaka.

Capture

Postoje tri osnovne discipline u mačevanju, koje se razlikuju po vrsti oružja, pravilima borbe te dijelu tijela protivnika na kojem se priznaje pogodak, a koji se naziva važeća površina.

Discipline:

Floret je oružje kojim se pogodak ostvaruje isključivo ubodom, dakle samo vrhom. U povijesnom aspektu predviđen je kao vježbovna verzija rapira, značajno umanjene mase kako bi se mačevaocu omogućilo dugotrajnije uvježbavanje tehnike. Floret je zadržao isti oblik kao iz kojeg je iznikao pa za razliku od sportskog mača je lakši, s manjom zaštitnom košaricom (garda) i nešto jače izraženom savitljivošču. Važeća površina je isključivo torzo protivnika, dakle gornji dio tijela bez ruku, glave i vrata. Pogodak u nevažeći dio tijela se ne boduje, ali se nakon takvog pogotka borba prekida i udarci nakon toga se ne broje do ponovnog znaka za početak borbe. Borbu vodi sudac koji procjenjuje koji je borac imao prednost navale odnosno, pojednostavljeno, koji je borac pravilno izveo napad te u slučaju obostranog važećeg pogotka tom borcu dodjeljuje bod.

Capture

Mač je najmasivnije od tri oružja, a kao sportsko oružje direktni je nasljednik povijesnog rapira te oponaša pravi dvoboj te se pogodak u sportskoj borbi postiže isključivo ubodom. Važeća površina kod mača je čitavo tijelo te ne postoji pravilo navale kao kod floreta i sablje što znači da u sličaju obostranog pogotka oba borca dobivaju bod.

Capture

Sablja je oružje kod kojeg se pogodak postiže ubodom i sječenjem. To znači da se pogodak priznaje dodirom važaće površne bilo kojim dijelom oštrice sablje: vrhom ili oštricom. Kod sablje je važeća površina gornji dio tijela protivnika te vrijede jednaka pravila o prednosti navale kao i u floretu.

Capture

Osim samog oružja, mačevalac je opremljen zaštitnom opremom kao što je odgovarajuće mačevalačko odijelo, rukavice i maska. Uz to, za floret i sablju mačevalac nosi provodljivi plastron (u obliku prsluka u disciplini floretu ili majice s dugim rukavima u disciplini sablje) koji u potpunosti mora pokrivati važeću površinu. Također svaki mačevalac ima odgovarajuće ožičenje, spojeno na oružje i u slučaju floreta ili sablje na provodljivi plastron. Sustav je napravljen tako da dodir oružja (floreta ili sablje) s protivnikovim plastronom (koji pokriva važeću površinu) zatvara strujni krug što se registrira paljenjem svjetla. Na taj način sudac može procijeniti da li je pogodak važeći, te koji je od natjecatelja postigao pogodak prvi, u slučaju da prilikom borbe oba natjecatelja postignu pogodak u slično vrijeme.

I u Hrvatskoj mačevanje je popularno dugi niz godina. Ukoliko se želite baviti ovom sportom posjetite službene stranice Hrvatskog mačevalačkog saveza.

Izvor: Wikipedija

Komentari