Mirna Brođanac – cerebralna paraliza nije prepreka

Piše
Ana Leko

Apr 19, 2016

Nakon srednje škole, Mirna Brođanac upisala je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iako su mnogi sumnjali u njezin uspjeh, Mirnu ni vezanost za invalidska kolica ni pisanje samo jednim prstom na tipkovnici ne sprečava da ispite polaže u roku te je sada na petoj godini studija.

Rođena sam s cerebralnom paralizom koja me prati cijeli život. Bez obzira na to što piše u bolničkim nalazima, ona nije bolest, ona je stanje i ja čitav svoj život pokušavam pokazati ljudima da moje stanje nije moja osobnost. Ono je samo čimbenik zbog kojeg sam primorana pronaći drugačije načine da obavim svoje dužnosti i radim ono što volim. Ne postoji ništa što bi me ispunilo više od toga da djeci prenosim znanja i ljubav prema hrvatskom jeziku i književnosti te da povremeno pišem kratke priče koje će jednom, kada skupim hrabrosti, ugledati i svjetlo dana. Upravo stoga sam i upisala komparativnu književnost i kroatistiku i danas, kada teče moj zadnji semestar, mogu reći da je odluka da studiram na Filozofskom fakultetu bila najbolja koju sam u životu donijela. Bez obzira na loše stanje u društvu u kojem živimo, trudim se ostati pozitivna. Želim vjerovati da ću, po završetku studija, naći posao i zadovoljno živjeti slijedeći svoj poziv”, Mirna Brođanac rekla je za index.hr.

Za Filozofski fakultet Mirna kaže da je dobro prilagođen studentima s invaliditetom. Profesori su susretljivi i puni razumijevanja i čine sve što mogu kako bi Mirna bila ravnopravna s drugim studentima.

No, s obzirom na moj 100%-tni invaliditet, studij ne bi bio moguć bez tehničke podrške asistenata u studentskom domu, na nastavi te bez moje osobne asistentice.

Iako je mnogo onih koji joj, vjerujući u njezine sposobnosti daju snagu da ustraje u svom cilju, kao što to gotovo uvijek biva, tu je i ona druga, nimalo blistava, strana medalje.

Postoje, na žalost, i stručnjaci u poslu kojim se želim baviti koji otvoreno sumnjaju u moj uspjeh. No, zahvaljujući mojim prijateljima, koji su mi, u trenucima krize vraćali snagu i volju, sumnje okoline nisu me pokolebale. Upravo suprotno, svako ti to ne možeš ili nećeš uspjeti, meni je samo dodatni poticaj da stisnem gas i probijem prepreke te da uvijek iznova pomičem granice vlastitih mogućnosti, ali i mijenjam svijest ljudi o osobama s invaliditetom. Sada, na kraju pete godine studija, isti oni kolege koji su se, dok smo bili brucoši, bojali kako mi pristupiti, danas su uvelike promijenili svoje svjetonazore. Sretna sam kada vidim kako studentima s invaliditetom prilaze slobodno i bez straha. Ostatci njihovih predrasuda ipak ponekad izvire, no sve dođe na svoje kada uz njihovu pomoć savladam neku prostornu prepreku, kaže buduća profesorica književnosti.

Cijeli intervju s ovom upornom i pozitivnom studenticom možete pročitati na portalu index.hr.