Plagiranje seminarskih i diplomskih radova sve teže

Piše
Iva Bucić

Oct 20, 2016

Često sve ostane na opomeni

Cijene se za seminarski rad, ovisno o oglasu i zahtjevnosti teme, kreću od jedne do nekoliko stotina kuna, završni radovi na preddiplomskom studiju teški su oko sto eura, dok je za diplomski potrebno izdvojiti otprilike duplo više. Doduše, nerijetko i ovi kojima studenti plate da im napišu rad više vole liniju manjeg otpora, pa kompiliraju dosad napisane radove ili pak plagiraju.

Nikad ne bih platila nekome da mi napiše diplomski rad, ali rok za predaju seminarskih radova uvijek dođe u krivo vrijeme, kad su kolokviji ili ispiti, priča nam studentica FPZG-a koju su jednom prilikom i uhvatili u plagiranju: – Zapravo nisam plagirala ja, nego osoba kojoj sam trebala platiti 200 kuna da mi napiše rad. Povjerenstvo mi je samo dalo opomenu, ali nadam se da se neće ponoviti. Ali da opet budem u situaciji da moram predati seminarski, a ne stignem ga napisati, opet bih platila nekome.

Svi oni koji su u stisci s vremenom ili im se s, druge strane, naprosto ne da pisati, a i s novcem ne stoje najbolje, redovito pribjegavaju bjesomučnom guglanju i kopi-pejstanju. Bilo da je riječ o citiranju ili parafraziranju, plagiranjem se smatra svako korištenje tuđih ideja ili dijelova teksta a da se jasno ne naznače i autor i izvor literature.

Doduše, brojni fakulteti uopće u svojim aktima ne definiraju konkretne kazne za bilo koju, pa i ovu vrstu akademskog nepoštenja, nego o tome odlučuje Stegovno ili Etičko povjerenstvo fakulteta. Mada su nadležni, osim obične opomene, izreći i javnu te opomenu pred isključenje te studente izbaciti s učilišta ili im oduzeti diplomu, često sve ostane na opomeni.

Softver težak 100 tisuća kuna

No da bi se ovakvi scenariji uopće događali što rjeđe, problem se može riješiti i u korijenu. Softveri koji otkrivaju prepisane dijelove bez navođenja izvora već se treću godinu koriste na Sveučilištu u Rijeci. Njihov su primjer slijedili i na Sveučilištu u Osijeku, a dogodine bi se softver trebao početi koristiti i na Sveučilištu u Splitu.

Poanta je ta da ne iziđu plagirani radovi, nego ako je netko nešto od negdje prepisao, da to profesori odmah otkriju i vrate na doradu. Čini mi se kako smo u poslu uspjeli jer nisam čuo poslije toga da se netko provukao, rekao je profesor Pero Lučin, rektor Sveučilišta u Rijeci, gdje se provjeravaju seminarski, završni, diplomski i doktorski radovi.

Provjera u slučaju najopširnijih radova zna trajati i do tjedan dana, ali za prosječan rad treba mu od deset minuta do nekoliko sati. Program je težak oko 100 tisuća kuna, a mogu mu pristupiti i studenti.

Cijeli se rad mora ubaciti i skenirati da bi se mogle pretražiti iste ili slične rečenice. Ako se preklapaju, on pokaže odakle su sve uzimani tekstovi, a može se pokazati i da je predmet koji proučavate ispravno citiran te da ni od koga nije uzet dio ako nije naveden njegov stvarni izvor. Mentor si može pomoći u izradi završnog rada prema predloženoj temi kako bi zaštitio sebe, a kandidat kako bi pogledao što je sve do sada rađeno jer se ima uvid tko je sve o tome nešto pisao. Kandidata se na taj način može unaprijed upozoriti kako se ne bi dogodilo da se uzmu podaci koji nisu evidentirani, kaže Željko Turkalj, rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Prosječno se podudara šestina rada

Nakon provjere za svaki se rad izrađuje izvješće, koje sadrži postotak sličnosti rada s drugim tekstovima, popis izvora odakle je test posuđen s jasno naznačenim podudarnostima. Postoji niz programa koji se mogu koristiti u ove svrhe, a osim s tekstovima na internetu i besplatno dostupnim znanstvenim i stručnim radovima s interneta, radove uspoređuju i s repozitorijem radova na pojedinom fakultetu. Softveri tako staju na kraj još jednoj studentskoj improvizaciji – grupnom pisanju radova, najčešće diplomskih. Naime, nerijetko na većim fakultetima više studenata kod različitih mentora obrađuje istu ili sličnu temu, pa su im radovi poprilično slični.

Prve godine kada se softver Turnitin počeo koristiti na Sveučilištu u Rijeci, postotak podudarnosti po studentu iznosio je više od 17 posto – otprilike šestina rada. Za vrijeme akademske godine 2014/2015 prekontrolirana su 3 663 rada, a najviše se kopiralo s interneta – u čak 57 posto slučajeva. S 23 posto slijede podudarnosti iz baze podataka, a iz publikacija se prepisivalo u 5,8 posto slučajeva. Plagiranje se, sve u svemu, može otkriti vrlo lako, što znači da mu se učinkovito može i stati na kraj. Za početak je potrebno samo 100 tisuća kuna i malo volje.

Izvori: tportal, SRCE, SRCE