Ruanda: zemlja u srcu Afrike s dva lica

Piše
Jelena Prpoš

Apr 23, 2016

Iako svega deset posto stanovništa Ruande posjeduje automobil, u njihovu glavnom gradu Kigaliju lako se stvori prometna gužva. O financijskoj situaciji ovisi hoćete li imati vlastiti automobil ili koristiti auto taksi, motocikl ili bicikl. No, najviše njih, osobito kada sve više odmičete od grada, savršeno uređene ceste koristi za hodanje. Balansiranje s teškim teretom na glavi svakodnevica je Ruanđana koji sa znatiželjom prilaze turistima. Djeca posebno. A komunikacija im se svodi na jednu riječ.

Money, money!

No uz novac ovi mališani rado prihvaćaju i drugačiju  milostinju. Svi redom u brendiranim, ali poderanim i prljavim majicama koje su vjerojatno dobili od raznih udrugu, volontera ili turista s velikim veseljem će uzeti slatkiše, a u plastičnu foliju umotani sendvič od šunke i sira za njih je čuđenje. No ipak će ga uzeti.

Roditelji ih uče da ne prose. No bezuspješno. Uz to što idu u lokalnu školu, djeca često i rade na zemlji. U Rundi su ljudi najčešće farmeri. Sade rajčicu, krumpir, banane. Devedeset posto ih je zemljoradnika, priča lokalni turistički vodič Charles Karenzi koji pripada elitnom dijelu ove zemlje razlika.

Klima, vulkansko tlo i kišom natopljena brda čine podneblje Ruande idealnim i za uzgoj čajevca. Kvalitetan zeleni čaj proizvod je koji Ruandi donosi najveće prihode. Najviše ga izvozi na područje Ujedinjenog Kraljevstva i Bliskog Istoka. No, mnogo prije finalnog proizvoda, sve započinje na plantažama. Koliko će tko kilograma čajevca nabrati, naravno, ovisi o brzini koja se stječe iskustvom. Oni koji ovaj posao obavljaju već godinama dnevno uberu i preko 60 kilograma. No,  nitko ne smije prekršiti pravilo branja samo tri najmlađa lista, a sve radi okusa i kvalitete. Plaće su, očekivano, izrazito male.

Dvadeset i pet ruandskih franaka (20 lipa) po kilogramu. Dnevno oko tisuću ruandskih franaka (10 kuna), iz prve ruke nam je rekla jedna od brojnih beračica.

Jeftina radna snaga bere, a potom proizvodi i kavu. Ipak, turizam baziran na prirodnim ljepotama ovoj zemlji donosi najznačajnije prihode. Stoga Ruanđani iznimno cijene čistoću svoje zemlje, a samo jedan dokaz je i to što su plastične vrećice zabranjene.

Viseći most, Nacionalni park Nyungwe

Posebno cijene  i svoj nacionalni park Vulkan u kojem ćete sresti nepopravljive kradljivce svega, zlatne majmune. Gorile je, pak, nemoguće vidjeti u ovim nižim područjima, ali ako krenete putem grada Musaze, točnije u njegov planinski dio, vjerojatno ćete ih sresti.

Za ovu avanturu potrebno je izdvojiti 700 američkih dolara što turiste dovodi u dilemu. Pomoći bosoj i gladnoj djeci ili iskusiti sve čari Ruande, svjedoči nizozemski turist koji je svoj doprinos Ruandi odlučio dati promovirajući njezine ljepote putem svoje internetske stranice i zagovarajući razvoj turizma.

A turizam posebno cvijeta na rubu kišne šume Nacionalnog parka Nyungwe. Komfor i odmor za sva osjetila turistima pružaju luksuzne drvene kolibe okružene plantažama čaja, koje se protežu koliko god vam pogled seže. Vile Nyungwe vlasništvo su fundusa Dubai World iz Ujedinjenih Arapskih Emirata te su opremljene najmodernijim dizajnerskim namještajem, teretanom, bazenom s pogledom na prašumu i suvremenom tehnologijom.

Tako je mirno i tiho. Možete čuti samo kukce i tek ponekad na balkon dođe majmun željan pažnje. Ali nisu opasni, iako je rođena Ruanđanka s oduševljenjem o ovom mjestu priča Ababge. Ova direktorica luksuznog imanja savršeno priča engleski i školovala se u Europi.

Vile Nyungwe

Inače, osnovno školstvo u Ruandi je besplatno, no srednja škola plaća se 300 eura na godinu. Za većinu djece to je nedostižan san. Stoga su mnogi prisiljeni raditi. Ovu afričku stvarnost ispričao nam je fra Ivica Perić koji nastoji djeci pružiti drugačiju budućnost. Već trinaest godina Ruanda mu je dom, a selo Kivumu, zahvaljujući misiji i njegovu prethodniku, pokojnom fra Vjeki bogatije je za obrazovane stolare, zidare, krojače, zavarivače, električare i vodoinstalatere.

To je izlazak iz bijede, pogotovo u ovom podneblju, to je izlazak iz siromaštva.

Tipična blatna kuća u Ruandi

U Centru Otac Vjeko koji se financira i od hrvatskih donacija školovanje traje dvije godine i učenici nakon toga dobivaju certifikat o završenom zanatskom obrazovanju. Uz ovu strukovnu školu, koju je sagradio franjevački red katoličke crkve prije 15 godina, odnedavno je u Kivumu otvorena i nova srednja Tehnička škola. Iako je školovanje proces koji traje i potrebno je izvjesno vrijeme da se vidi napredak, fra Ivica je svjedok da on postoji. Oni koji su završili strukovnu školu danas imaju obitelj, svoje kuće i posao. A o tome sanja i prva generacija Tehničke škole. Jedan od učenika s puno oduševljenja je rekao kako voli ovu školu. No i nogomet te mašta da će jednog dana biti poput svog idola – Christiana Ronalda.