Studentski poslovi tabu tema za političare

Piše
Iva Bucić

Jan 09, 2017

U 2015. godini preko ugovora je radilo oko 50 tisuća studenata. U prosjeku je svatko zaradio 20 tisuća kuna, no ne treba zaboraviti da u prosječnu godišnju cifru od milijarde kuna ulazi i novac koji tvrtke nerijetko izvlače preko studentskih ugovora. Naime, studenti se često vode kao zaposlenici neke tvrtke i mada zapravo uopće ne rade, uredno im na račun sjeda plaća. Od plaće svaki mjesec zadrže proviziju od najčešće 10 posto, a ostatak vrate poslodavcu.

Studentima je nevjerojatno lako doći do posla samo zato što su jeftina radna snaga. Studentska satnica najčešće iznosi oko 18 kuna, a poslodavci plaćaju još 12 posto provizije studentskim centrima i 5,5  posto doprinosa za slučaj ozljede na radu, koji se ne računaju u mirovinski staž. Student koji u Zagrebu mjesečno zaradi 3000 kuna od radnika je jeftiniji skoro 2 tisuće kuna. Naime, poslodavci radnicima uplaćuju doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje te za ozljedu na radu i zapošljavanje. Isto tako poslodavce koštaju i bolovanja, putni troškovi, slobodni dani i godišnji odmori. Doduše, studenti brzo na svojoj koži osjete takvu politiku, pa bez obzira na to što su duže vrijeme rade na zahtjevnim pozicijama, čim diplomiraju uglavnom dobiju nogu.

Radnici nerijetko gube posao zbog studenata, a svega toga ne bi bilo da je studentski rad reguliran kao što bi trebao biti. Doduše, studentima se takve promjene sigurno ne bi svidjele, pa naše vlade oklijevaju s otvaranjem ovog pitanja. Za razliku od Hrvatske, Njemačka je ograničila moguće zloupotrebe i poremećaje na tržištu, pa su od plaćanja doprinosa oslobođene zarade do 450 eura. Iznad tog iznosa za studente se plaća manji doprinos. Ako rade manje od 20 sati tjedno, ne moraju plaćati zdravstveni doprinos, a uplata mirovinskih doprinosa je obavezna. Rade li 40 sati tjedno, studenti su dužni plaćati i zdravstvene doprinose.

Više pročitajte ovdje.