Zašto amiši žive 10 godina duže od prosjeka?

Piše
Mateo Galić

Nov 22, 2017

Amiši su pripadnici konzervativne kršćanske grupe u Sjevernoj Americi, poznate kao Stari red amiške menonitske crkve.

Amiši su se pojavili u periodu 1693. – 1697. kao sljedbenici Menonitskog starješine Jakoba Ammannna. Sljedbenici su Anabaptizma radikalnog ogranaka Lutherove reformacije.

Preseljenje u Sjevernu Ameriku i asimilacija učinili su da Amiša više nema u Europi. Naselili su se u Pennsylvaniji u 18. stoljeću. Poslje 1850. raspali su se na Stari (tradicionalni) i Novi red (danas menonitske crkve).

Amiši starog reda sada žive u Pennsylvaniji, Ohiu, Indiani, Iowi, Ilinoisu i Kanzasu. Odrasli koriste i primaju formalno članstvo u crkvi između 17. i 20. godine. Bogosluženje u Pennsylvaniji se obavlja na pensilvanijskom njemačkom (njemački dijalekt), malo na engleskom, a u novije vrijeme i na standardnom njemačkom, kojeg oni zovu hochdeitsch (visokonjemački). Iako su u teološkom pogledu slični menonitima, Amiši nose skromnu, staromodnu odjeću i odbacuju modernu tehnologiju, uključujući automobile i telefone.

amish-51171_1280

Foto: pixabay

Najnovija istraživanja pokazala su da amiši žive čak 10 godina više od prosjeka.

– To je prva ljudska genetska mutacija za koju je dokazano da ima mnogobrojne utjecaje na biološke promjene izazvane starenjem – rekao je profesor Douglas Von, predsjednik medicinskog fakulteta Sjeverozapadnog univerziteta u Chicagu.

Istraživanje čiji rezultati su nedavno objavljeni u časopisu “Science Advances” sprovedeno je na 177 Amiša starosti 18 do 85 godina u njihovoj zajednici u Bernu, u saveznoj državi Indiana.

Pokazalo se kako 43 osobe imaju mutaciju gena “serpin jedan” koji snažno smanjuje proizvodnju proteina PAI-1, te su boljeg zdravlja i žive najmanje 10 godina duže od ljudi koji nemaju tu mutaciju. Očekivani životni vijek u SAD je 78,8 godina.

Međunarodni znanstveni tim je ustanovio da je “metabolički profil” Amiša zdraviji i da su značajno manje podložni dijabetesu i kardiovaskularnim oboljenjima. Također, otkriveno je da su “tijelometri” njihovih antitijela najmanje 10 posto duži. “Tijelometri” su dio DNK koji se nalazi na kraju svakog kromosoma radi zaštite i koji se smanjuju svakom ćelijskom diobom, doprinoseći starenju.

Komentari