Zrinka Medak – mlada novinarska nada

Piše
Nikolina Oršulić

Mar 02, 2016

Zrinka Medak studentica je druge godine novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i prije svega pet mjeseci počela je pisati za studentski časopis Global. No, velikim talentima ne treba mnogo da ih se primijeti. Ova dvadesetogodišnja djevojka iz Komina, malog mjesta smještenog u dolini rijeke Neretve zainteresirala je svojim pisanjem jedan od najčitanijih portala u Hrvatskoj, Dnevnik.hr, a njezino novinarsko pero tek se počelo oštriti.

Dva dana prije objave članaka, Dnevnik.hr je tražio dopuštenje redakcije Globala, što su mi oni odmah javili. Nakon početnog šoka, uslijedilo je čekanje. Nisam znala kada će točno članci biti objavljeni, pa se nisam htjela unaprijed previše veseliti. Ali je zato vikend počeo savršeno, u subotu ujutro oba su članka bila na naslovnici, prepričala nam je Zrinka.

Bila sam presretna, još mi je teško povjerovati. Pogotovo što se to dogodilo ovako rano, aktivno se bavim pisanjem tek 5 mjeseci, pa mi je ovo velik poticaj za daljnji rad. Obitelj je posebno ponosna na mene, znaju koliko mi to znači. Ne smijem zaboraviti prijatelje koji su cijeli dan euforično zvali i čestitali, ponosni što vide moje ime na dva najveća članka naslovne stranice Dnevnik.hr.  Što se tiče kolega, svi su bili sretni, pogotovo ekipa iz Globala jer je to velik događaj za cijelu novinu.

Teme su joj predložile urednice, a budući da su joj se činile zanimljivima bez razmišljanja je pristala pisati o njima. Imala sam sreću, svi moji sugovornici su bili otvoreni za suradnju, pa je samo pisanje teklo glatko, kaže Zrinka koja bi kao svoj najdraži novinarski uradak izdvojila priču o dečkima s FER-a koji su osvojili Rektorovu nagradu za izradu robota koji nalikuje na pauka. To je ujedno njezina prva priča koja je izašla u Globalu, a prenio ju je i Net.hr.

Kad smo kod prvih priča, Zrinkine su nastajale prvo u osnovnoj školi u rodnom Kominu, a potom u gimnaziji SŠ Fra Andrije Kačića Mišića u Pločama. Tamo je i shvatila što bi htjela biti kad odraste.

U trećem razredu gimnazije počela sam ozbiljnije razmišljati o budućnosti. Bila sam odlična učenica i svi su mi predmeti išli dobro, nisam se ni u čemu posebno isticala. Ali znala sam što ne želim: matematiku, fiziku i kemiju. Nakon što sam eliminirala dio predmeta, shvatila sam da najviše volim hrvatski, posebno zadaćnice. Pisanje me oduvijek privlačilo, pa me sama pomisao da bi pisanje moglo biti velik dio mog života, kako privatnog tako i poslovnog, činila sretnom.

Nakon toga izbor fakulteta  je bio prilično jednostavan, odlučila sam studirati novinarstvo.

Nakon završetka studija, Zrinka bi voljela biti urednica, no svjesna je kako je do toga vjerojatno čeka dug put na kojem treba steći bogato, raznovrsno iskustvo kako bi mogla preuzeti odgovornost koju za sobom vuče ta pozicija. Ne odbija je ni pomisao da se okuša u književnom diskursu te se nada da će jednoga dana imati i za to dovoljno vremena. Sada svoje slobodno vrijeme, odnosno one mrvice koje ostanu kada se odbiju obaveze na fakultetu i u Globalu, koristi za kratka putovanja.

O novinarskoj profesiji

Kao ono najbolje u novinarskoj profesiji Zrinka je istaknula moć novinara da potakne javnost da misli, propitkuje, analizira i zaključuje, a kao glavnom zadaćom novinara smatra ukazivanje na negativnosti i isticanje onoga što je dobro, sve na načelima istinitosti, točnosti i uravnoteženosti. Teško joj je izdvojiti novinarske uzore, ali ako baš moram, kaže, neka to bude Ante Gavranović.

Kad bi imala čarobnu moć, Zrinka bi ukinula sav tabloidni sadržaj, a umjesto njega uvela više kvalitetnih analitičkih tekstova.

Novinari bi morali poštovati svoj zanat i sva njegova pravila, zaključilo je naše perspektivno novinarsko pero koje će zasigurno ispisati tomove i tomove novinskih stranica kojima će poticati javnost da misli, propitkuje, analizira i zaključuje. 🙂