Duhovni put orijentalnog plesa – ritam, melodija i sloboda

Piše
Branka Kovač

Mar 27, 2017

Sve što radimo nas mijenja, svako iskustvo je duhovno. Ako ste izabrale duhovni put orijentalnog plesa, vrlo rano otkrit će vam se tajna – Plesačica prati ili ritam, ili melodiju, ili sebe.

Sve što radimo nas mijenja, svako iskustvo je duhovno. Bilo da kuhamo, pišemo, brinemo se za obitelj, uvijek dobivamo priliku proširiti svjesnost i postati veća ljubav. Orijentalni ples i bogata arapska glazba su isto tako jedno od mjesta gdje možemo naći sebe i svoju Istinu.

Ako koračate duhovnim putem orijentalnog plesa, vrlo rano otkrit će vam se tajna – Plesačica prati ili ritam, ili melodiju, ili sebe.

duhovni put

Photo: Martina Ribarić

Ritam

Plešući na ritam, imamo krutu predvidljivu podlogu po kojoj se krećemo. Pratimo taj ritam, ali u isto vrijeme plesom izražavamo sebe i svoju kreativnost. Kroz ples učimo da ono što vidimo kao kruta ograničenja može biti okvir gdje ćemo naći istinsku sreću. Učimo biti konstantne i pouzdane kao i ritam koji podržava pjesmu.

Ako ritam doživljavamo kao strogog oca koji nas sputava, vrijeme je da odrastemo, prestanemo biti razmaženo derište i preuzmemo odgovornost za svoj život. Ritam zovemo u pomoć kada želimo prihvatiti okolnosti u kojima se nalazimo da bi izvukle ono najbolje za sebe.

Melodija

Koliko god se ritam činio kao onaj koji naređuje, na suptilan način, melodija nas još više veže. Melodija nije konstantna. Zvukovi se prelijevaju, stapaju, sudaraju – to je kaotična igra nota koja rezultira skladom. Interpretacija melodije traži od nas da izrazimo sebe, ali da pokažemo ono svoje lice koje je u skladu s onim što čujemo. Plešući na melodiju, razvijamo povjerenje u tijek života. Razvijamo povjerenje da ono što se traži od nas jest i ono što mi želimo dati svijetu.

Melodija može biti posesivna majka koja nam ne daje mira, stalno se petlja u naš život, stalno nudi nešto novo – još jedan ton, notu, harmoniju… Interpretirajući melodiju, učimo primiti ljubav koju nam daje, ali da ne izgubimo sebe i vlastiti izražaj. Učimo reći ne.

duhovni put

Photo: Martina Ribarić

Sloboda

Ritam i melodija daju potpunu priču. Kada plešemo bez obzira na ono što svira, dajemo svojoj osobnoj priči veću vrijednost od onoga što se događa oko nas. Isprva se može činiti da namećemo nešto svoje, ali mi polako želimo svoju osobnu priču uklopiti u svijet. Biti drugačije, ali dio svega. Naš ples nadopunjuje glazbu orkestra, mi tijelom pričamo glazbu koju je orkestar prešutio. Pričamo tišinu.

Ako imamo riječi koje smo prešutile, istinu o sebi koju se bojimo izraziti, ovakav pristup plesu nas liječi. Tako dajemo do znanja da postoji još nešto što nije izrečeno, da mi imamo ključ te tajne i da je želimo podijeliti sa svijetom. Plesačica i orkestar pričaju drugačije priče, ali su ipak međusobno u skladu. Različitosti se ne moraju sukobljavati.

Komentari