Vikend u Sarajevu kroz oči studentica

Piše
Ana Leko

Mar 21, 2017

Šetnja gradom uz turističkog vodiča, radionica izrade predmeta od metala, tradicionalna hrana, ali i noćni život i izlasci dali su stranim studentima priliku da upoznaju grad na najbolji mogući način.

Vikend je bio pun pozitivnih dojmova, stoga su dvije članice ESN-a Dubrovnik odlučile napisati kratak putopis te svima koji nisu išli predočiti atmosferu, a mi njihove dojmove prenosimo u cijelosti.

Vikend prepun zabave i dojmova

Došao je taj petak ujutro. Nas smo 46 utrpali kofere, sjeli u bus i uputili se prema gradu ćevapa i bureka. Riječ je naravno o Sarajevu. Iako smo krenuli rano ujutro, bili smo uzbuđeni zbog svega što nas čeka sljedeća tri dana.

Prva je postaja bila nezaobilazna stanica u Neumu kako bismo se opremili za put koji je trajao 8 sati. Stvarno je trajao 8 sati. Zatim smo stali i u Jablanicu na pauzu za ručak. Već tamo osjetila se razlika u temperaturi. Putovanje do tamo olakšao nam je Miroslav koji je neumorno svirao frulicu cijelim putem.

Nakon dugog putovanja stigli smo u hostel u samom centru Sarajeva. Neki studenti nikad nisu bili u Sarajevu, ali hodajući prema Baščaršiji osjetila se pozitivna energija koju svi spominju kada o njemu pričaju. U hostelu nas je dočekala ljubazna gospođa koja nam je sve omogućila.

U Stari dio grada – Baščaršiju stigli smo dok kažeš ćevapi, a još smo brže te ćevape pojeli. Navečer je uslijedila zabavna igra drinking games. Tu moja memorija staje. Šalim se. Igrali smo drinking games i izašli van. Izgleda da takva vrsta zabave u kombinaciji s lekcijama hrvatskog jezika rezultira time da svi neumorno plešu na balkansku muziku.

I dok si trepnuo došlo je 9 ujutro. Vrijeme za doručak. Uslijedila je prva jutarnja kava u znaku Ne pitaj me ništa. Nakon toga našli smo se s Muhamedom koji je bio naš vodič po gradu. Pregledali smo sve prekrasne džamije u srcu Baščaršije, Sebilj i ostale znamenitosti Sarajeva.

Hodajući po Baščaršiji zaljubili smo se u đinđe, orijentalni stil tepiha, haljine, kafiće, ćevabdžinice i buregdžinice. Nakon istraživanja grada i mjesta za izlazak pošli smo kod Omara. Točnije u njegov art studio u kojem izrađuje i prodaje dekorativne predmete napravljene od metala. U međuvremenu pala je i koja pahulja snijega.

Lagani odmor od ispunjenog dana i pala je noć. Vrijeme za dvodnevnu tradiciju drinking gamesa. Pošto smo bili u samome centru, bilo je prepuno pubova čiji izlozi su nas oduševili. Noć je očito bila ne tako nezaboravna. Ujutro isto – ustat il’odustat. Ali plan je ići na Vrelo Bosne. Teška priroda.

Uživali smo tamo skoro dva sata i krenuli prema Dubrovniku. Gladni i žedni, na putu smo se nenadano dogovorili da stajemo u Mostar. Mnogi studenti nisu bili u gradu ispod Veleža pa je to bilo ugodno iznenađenje. Kao na putu prema Sarajevu, Miroslav nas je i cijelim putem kući uveseljavao svojom frulicom. Uspomene su tu, studenti su zadovoljni i svi smo skupa proživjeli nezaboravan vikend.

Tekst i fotografije: PR tim ESN Dubrovnik