A gdje su grafiti?
Piše
Antonia Hrgović
Jeste li svjesni toga što vas prati u stopu dok hodate gradom? Svuda su oko nas. Na fasadi. Na semaforu. Na stanici. Na klupi. Na staklu. Na košu za smeće. Na kvaki. Na štandu. U tramvaju. Od onih zagonetnih: KAJ TI STARA RADI ZADAR?, preko filozofskih: NOĆU JE HLADNIJE NEGO VANI, do onih dubokih koji potiču na razmišljanje, kao na primjer KAJ MISLIŠ KAJ MISLIM.
Grafiti pokazuju kako diše grad i kako razmišlja puk. A upravo to se odnosi na jednu od definicija kulture prema kojoj ona prenosi obrasce razmišljanja i ponašanja određene mase. Masa su u ovom slučaju građani, stanovnici. To je pravo mase na slobodu govora, razmišljanja i izražavanja.
Za dio građana riječ je o vandalizmu, no za one koji su čuli za majstora imenom Banksy jasno je da se tu radi o nečemu mnogo višem. Engleski urbani umjetnik gradskih površina, Banksy, uspio je uzdignuti grafite na prepoznatljivu razinu ulične umjetnosti (graffiti art) koja formira pečat grada. Svojim političkim i društvenim kritikama kojima odišu njegovi uratci, dao je grafitima jednu sasvim novu, moralnu dimenziju.
Svoj manjak takta, grafiti često nadoknade humorističnom i iskrenom opaskom svoje neposredne društveno-političke okoline, opaskom koja izmami osmijeh i može donijeti čak olakšanje, jer nismo samo mi ti koji uviđaju da nije baš sve kako bi trebalo biti.
Kao što zapažamo grafite i razne natpise po gradu dok hodamo njime, tako bismo trebali kritički opažati i ono što se stvarno događa u društvu oko nas, a ne samo prolaziti zatvorenih očiju.
Ne bih nužno uvrstila grafite u kulturnu baštinu, ali definitivno bih ih istaknula kao određenu subkulturnu manifestaciju vrijednu obaziranja, skretanja pažnje, a ponekad i pohvale. Uostalom grafiti su utkani u samu membranu grada – potvrđuju njegovu urbanost, dočaravaju njegov duh i malo koji grad ne raspolaže njima (Koji grad je bez grafita, nek’ baci kamen prvi!).
Svi pokušaji grada u nastojanjima da opstane ta njegova urbana karakteristika su hvale vrijedni. Jedan od takvih je nedavna (22. travnja) akcija ZG street art u organizaciji ENTER Zagreb, koja se odvijala u najpoznatijoj zagrebačkoj ulici grafita– Branimirovoj ulici, iz koje je prije godinu dana nasilno i nenajavljeno odstranjen veći dio poznatog zida s grafitima kako bi bio zamijenjen reklamnim plakatima.
U ovoj enterakciji od prije nekoliko dana, sudjelovale su brojne poznate face iz svijeta javnog, društvenog i sportskog života u društvu s poznatim zagrebačkim grafiterem Mirom Petkovićem, kako bi obojali grad.
Unatoč tome što je već prošla, akcija nije završila! Naime, trajat će nekoliko mjeseci tijekom kojih će Zagrepčani ponovno moći doći i potpisati se na svoj grad.
Je li riječ o vandalizmu ili urbanoj umjetnosti kad je grafit u pitanju, procijenite sami, ali dajte mu šansu – zaslužio je.
A jedan od najopoznatijih grafita, HENDRIX na Željezničkom mostu, zbog kojeg je most u gradskom žargonu preimenovan u Hendrixov most, svojevremeno je maknut- no, srećom opet vraćen!
Prije pola godine pokrenuta je inicijativa da se Željeznički most i službeno preimenuje u Hendrixov most. Hoće li inicijativa uroditi plodom pokazat će vrijeme.