Jesi li i ti kompulzivni prejedač?

Piše
Kristina Jelić

Oct 06, 2015

… postoji velik vjerojatnost da jedeš kompulzivno.

Za razliku od anoreksije i bulimije, o kompulzivnom prejedanju u javnosti se relativno slabo govori. O ovom poremećaju hranjenja razgovarali smo s magistrom nutricionizma Majom Žanko koja kao vanjski suradnik usko surađuje s centrom BEA i Dnevnom bolnicom za poremećaje prehrane pri Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan u Jankomiru.

Kompulzivno prejedanje je poremećaj hranjenja koji karakteriziraju:

• Ponavljajuće epizode prejedanja (u kraćem vremenskom razdoblju osoba unese znatnu količinu hrane te je pritom prisutan osjećaj gubitka kontrole nad unosom hrane u organizam).
• Osoba jede sama zbog stida te ima osjećaj gađenja, krivnje ili depresije.
• Osobe koje imaju ovaj poremećaj uglavnom jedu mnogo brže no što je to uobičajeno, te
• jedu do osjećaja neugodne popunjenosti.
• Također, jedu često, iako zapravo nemaju osjećaj gladi.
• Prejedanje se javlja najmanje jednom tjedno u periodu od tri mjeseca.

Je li to bolest modernog doba?

Moglo bi se reći da je kompulzivno prejedanje poremećaj modernog doba u smislu da je posljedica spleta raznih bioloških, psiholoških i sociokulturalnih faktora koji međusobno utječu jedan na drugi. Zasigurno je upravo sociokulturalni taj faktor modernog doba: biti na dijetama, mršavost kao imperativ, biti uvijek lijepi i jesti npr. uvijek i isključivo samo takozvanu dobru ili bio i organsku hranu. Sve su to faktori koji mogu pridonijeti razvoju poremećaja.

Pogađa li ova bolest više muškarce ili žene i kojih uzrasta?

Procjenjuje se da otprilike 40 posto osoba s kompulzivnim prejedanjem čine odrasli muškarci.

Zašto se bolest javlja i koji su joj najčešče uzroci?

Možda bi prije samog odgovora trebalo naglasiti da nije riječ o bolesti (kod bolesti znamo koji je uzrok), već se u slučaju poremećaja prehrane prije svega govori o mentalnom poremećaju, dakle ne zna se točan uzrok već kao što je rečeno prije, poremećaji prehrane općenito, pa tako i kompulzivna prejedanja nastaju kao posljedica spleta niza psiholoških, bioloških i sociokulturnih faktora. Jedan od važnih faktora održavanja kompulzivnog prejedanja su dijete jer one povećavaju kako psihološku, tako i fiziološku žudnju za hranom te dovode do intenzivnog osjećaja gladi koji pak potiče osobu na prejedanje. Nakon prejedanja vrlo često osoba opet ide na dijetu i tako se otvara i održava jedan začarani krug.

Koje su ključne razlike između poremećaja kompulzivnog prejedanja i ostalih poremećaja jedenja?

Za razliku od anoreksije ili bulimije, kod kompulzivnog prejedanja ne postoje tzv. dobro poznate “metode čišćenja” kao što su povraćanje, pretjerano vježbanje, uzimanje laksativa ili diuretika u svrhu gubitka na tjelesnoj masi.

Kako prepoznati nekoga tko boluje od ove bolesti? Koji su simptomi?

Simptomi kompulzivnog prejedanja mogu biti recimo da osoba jede mnogo brže nego što je to uobičajeno i to velike količine hrane u kratkom vremenskom periodu, osoba jede i kada zapravo nije gladna, jede u tajnosti i osami ili često započinje i prekida dijete, izražava izrazito nezadovoljstvo vlastitim izgledom ili često ima nagle promjene težine, ali i raspoloženja.

Pate li oboljeli već u početku bolesti od prekomjerne težine ili je ona simptom?

Osobe koje pate od kompulzivnog prejedanja nemaju nužno uvijek prekomjernu tjelesnu težinu te se u tom smislu ne može reći da je prekomjera težina simptom jer je u nekim slučajevima prekomjerna težina uzrokovana drugim problematikama ili oboljenjima. Iako prema kliničkom iskustvu bi se moglo reći da otprilike 80 posto pretilih osoba zapravo ima poremećaj kompulzivnog prejedanja.

Je li kod poremećaja jedenja ovog tipa posrijedi svojevrsna kompenzacija hranom?

Da, hrana kod ovih osoba vrlo često ima ulogu “tješitelja” ili svojevrsnog “antidepresiva”. Podloga ovog poremećaja, kao i ostalih poremećaja prehrane je emotivne prirode.

Imaju li mladi iskrivljenu sliku sebe i okoline? Koliko utječu mediji na takav stav ili je ipak riječ o emocionalnom problemu?

Kao što je već navedeno prije; kompulzivno prejedanje je posljedica spleta raznih faktora. Iskrivljena slika sebe i doživljaja okoline pa tako i medija kao svojevrsnog promatrača ili suca sigurno su važni faktori u razvoju poremećaja. Utjecaj medija je važan sociokulturalni faktor u cijeloj priči, društvo u kojem se veliča mršavost ili ljepota te se izjednačuju s osjećajem važnosti ili uspjeha sigurno snažno utječu i isprepleću se s određenim individualnim emotivnim faktorima pojedinca (kao npr. nisko samopoštovanje, depresija, emocionalna nestabilnost..)

Kako se ono liječi?

Psihoterapija je glavni oblik pomoći kod osoba sa svim poremećajima prehrane pa tako i s kompulzivnim prejedanjem, ona može biti individualna, grupna i/ili obiteljska. Uz psihoterapiju je ponekad potrebna i terapija lijekovima koji mogu biti važna karika u liječenju, osobito kada postoje i drugi psihički problemi kao npr. depresija. Uz psihoterapeute i psihijatre važna je također suradnja sa psiholozima, nutricionistima, liječnicima raznih specijalnosti te drugim stručnjacima za mentalno zdravlje.

Oni koji prepoznaju da pate od kompulzivnog prejedanja

– Pozivam sve osobe ili njihove bližnje koji su se prepoznali u navedenim simptomima da se obrate centru Bea za poremećaje hranjenja gdje će dobiti sve potrebne informacije o tome gdje i kako dalje.

Naša sugovornica, magistra nutricionizma Maja Žanko usko surađuje kao vanjski suradnik s centrom Bea i s Dnevnom bolnicom za poremećaje prehrane pri Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan u Jankomiru gdje na dnevnoj bazi postoji program za liječenje  kompulzivnog prejedanja.

– Željela bih naglasiti da je liječenje pokriveno od strane HZZO, dakle jedino što je potrebno jest uputnica od liječnika opće i obiteljske medicine, zaključila je Maja Žanko.

Ako ste se prepoznali, ne čekajte i potražite pomoć još danas!