Mirja Pavić – orijentirana prema vrhu

Piše
Diana Radobuljac

Apr 14, 2016

Svijet voli pobjednike, ali nije navikao da su oni skromni. Možemo se pohvaliti da smo naišli na rijetkost i popričali s Mirjom Pavić, državnom prvakinjom u orijentacijskom trčanju.

Orijentacijskim trčanjem se bavim četiri godine. Kako sam oduvijek imala viška energije i želju za prirodom, tražila sam aktivnost koja se uklapa u oboje. Srećom, tijekom studija geologije upoznala sam kolegu koji me upoznao s tim sportom. Nakon dugog sjedenja na faxu/poslu dobro dođe malo odmora u prirodi.

Orijentacijsko trčanje nije široj javnosti pretjerano poznat sport. Mediji ga ne reklamiraju i nekako ostaje u sjeni ˝velikih˝ igrača.

Orijentacijsko trčanje je sport u kojem natjecatelji uz pomoć kompasa obilaze određenim redoslijedom unaprijed određeni broj kontrolnih točaka označenih na terenu čiji je položaj ucrtan na karti. U Hrvatskoj se održava 20-ak natjecanja, uvijek vikendima. Sezona počinje sredinom ožujka i završava krajem listopada, znalački nas je uputila Mirja.

Ok, sada već cijela stvar zvuči ozbiljnije. Na početku je mozak to registrirao kao nešto… trčanje. Kakav je onda bio put od upoznavanja s disciplinom do prvog natjecanja?

Prošlo je otprilike 3 godine od mojeg prvog kontakta s kartom i orijentacijom do ostvarivanja konkretnijih i kvalitetnijih rezultata. Sjećam se svog prvog natjecanja, haha! Prevelika pamučna majica, stare pamučne tajice i tenisice. Nakon starta i obilaska prve kontrole uslijedilo je famozno ‘gubljenje’. Kakav je ovo put na karti, gdje je potok, kakva je ovo kućica, gdje sam to ja, zašto sam se morala izgubiti, tko sam ja, koji je smisao života?? Prava mala avantura i osmijeh na licu! Pošto ima dosta natjecatelja, uvijek se nađe netko iskusniji da vam pomogne u nevolji i  pokaže na karti gdje se nalazite.

Ostalo je povijest. Uloženi trud je počeo davati rezultate, a ovo je ono što skromna Mirja kaže o svom najvećem uspjehu.

Bila sam na natjecanjima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Italiji, Austriji, Srbiji, Bugarskoj, Španjolskoj. Mogu reći da se uvijek trudim dati sve od sebe. Nekad ispadne bolje, a nekad lošije, ali trud se na kraju uvijek isplati. Moj najveći uspjeh je to što sam zdrava, vesela i imam mogućnost baviti se ovim sportom. No, mislim da imam još prostora za učenje i napredak. Nikad nije kasno, zar ne? 

Ako neki od vas imaju želju započeti s orijentacijskim trčanjem, ali su obeshrabreni zbog potrebe korištenja kompasa koji nikako nije dio vaše zapadnoistočne..ne.. čekaj.. sjeveroistočne ličnosti ili možda zbog šumskih nemani poput vjeverica koje čekaju samo na vas, evo što Mirja preporučuje:

Za početak, dovoljan je samo par tenisica, trenirka i dobra volja. Klubovi posjeduju dodatnu opremu za početnika (kompas, čip). Također, za početak bih predložila pohađanje orijentacijske škole koju orijentacijski klubovi  provode svakog proljeća, a s kojom sam i sama zakoračila u ovaj sport. Škola temeljito uči polaznika svim osnovama orijentacije. Vaši sutrkači su povremeno srna, jelen ili pak zeko. Ovce i kravice su uglavnom u svom filmu.

Mirja Pavić dio je ekipe koja je u veljači proglašena najboljom ženskom ekipom Grada Samobora u 2015. Pogledajte video!

Ako ste se i vi negdje između redova poželjeli baviti orijentacijskim trčanjem, možete se priključiti OK Japetić Samobor pa posjetite njihovu stranicu OK Japetić, a možete ih pratiti i preko facebooka.

Izgleda li vam njezino lice poznato, možda ste je gledali u našem Akademskom okršaju. 🙂

DON’T KEEP CALM x-ica.com B-day Party