Studiranje u SAD-u je super, ali srce vuče kući

Piše
Domagoj Vušak

svibnja 12, 2015

Kako bismo saznali što to privlači studente iz cijelog svijeta na studij u zemlju košarkaša i navijačica razgovarali smo s Biancom Discordiom, 27-godišnjom financijskom računovotkinjom koja je studentske godine života provela upravo u SAD-u. Dvije godine studirala je na New Mexico State University, a dodatne dvije na Texas A&M Corpus Christi Sveučilištu.

Bianca je fakultet završila prije četiri godine, a već tri godine radi u revizorskoj tvrtki u Zagrebu. Sve je počelo kada je njezin trener došao u Hrvatsku u potrazi za mladim teniskim nadama kojima je ponudio stipendiju u SAD-u. Bianca je prihvatila ponudu i kao teniska nada krenula na put u nepoznato.

Način studiranja u SAD-u i Hrvatskoj je sličan. Nakon dvije godine generalnog smjera, odabire se željeni smjer. No, život u SAD-u i Hrvatskoj potpuna je suprotnost. Odnosi između ljudi su drugačiji, mentalitet naših ljudi i Amerikanaca je neusporediv. Ne možeš sjesti u kafić, naručiti kavu i čitati novine, toga tamo nema. Život je tamo dosta ubrzan, ali i drukčiji sam po sebi. Tko uživa u malim stvarima mora se pomiriti da to u SAD-u neće naći. S druge strane, neke stvari su bolje. Ostvaruješ kontakte, stvaraš bolje prilike, nego što bi to mogao u Hrvatskoj. Ima puno “za” i puno “protiv”, rekla nam je simpatična Bianca.

Sportom do statusa u društvu

Nekome tko nema bolju poslovnu priliku u Hrvatskoj, život u SAD-u je, kaže nam Bianca, bolji. Ona je imala sreće pa ju je posao već čekao kod kuće, a svakome tko želi ostvariti sportsku karijeru i uz to završiti fakultet, Bianca savjetuje odlazak iz Hrvatske. No, kaže, nije lako.

Igranjem tenisa sam si financirala školovanje, nisam tamo došla turistički. Svaki dan smo imali trening, ujutro od pola 8 do 10, kondicijski trening od 11 do 12 sati, predavanja u 13 sati i tako svaki dan. Vikendom smo igrali turnire. Neke predmete sam učila u kombiju vraćajući se s turnira, dodaje vesela Zagrepčanka.

Sportaši u Americi imaju poseban status. Ljudi ih prepoznaju i cijene, a posebno privilegirani su košarkaši i nogometaši čije su studentske lige poznate u cijelom svijetu. Fakulteti zarađuju na svojim studentima i u interesu im je da ostvaruju što bolje rezultate.

Kad sam otišla u SAD, dobila sam svog mentora koji je cijele dane bio posvećen samo meni. Na početku svake godine u razgovoru s mentorom birala sam predmete koje želim slušati. Svaki student može slagati svoj raspored jer dosta studenata radi. Svaki mentor prati razvoj svog studenta i jednom tjedno razgovara s njim kako bi pronašao rješenje za eventualni problem, kaže Bianca.

Profesori su izrazito pristupačni

Odnos profesora prema studentima je maksimalno korektan, profesionalan. U svakom trenutku se moguće javiti profesoru za konzultacije. Uspješnost profesora gleda se po uspješnosti njihovih studenata.

Profesori imaju razumijevanja prema sportašima, ali i studentima koji su radili i tako financirali studij. Kad god treba doći naknadno, profesorima se samo treba javiti na mail i sve se može dogovoriti, rekla nam je Bianca.

Sportaši mogu, ako je to potrebno, mijenjati fakultet na kojem će studirati i to dvaput u četiri godine.

Uvjeti u SAD-u su puno bolji

Uspoređujući hrvatske studentske domove i one u SAD-u, Bianca nam je otkrila koliko Hrvatska kaska za zapadnim zemljama. Naime, studentski kampusi su kompleksi s bazenima, teretanama i sportskim terenima. Svaki student ima svoj apartman, a cijena je gotovo identična kao u hrvatskim studentskim domovima. Menza funkcionira na sličan način kao u Hrvatskoj, ali za malo novca, koji studenti dobivaju na posebnim karticama, moguće je jesti neograničeno.

Hrana je stvarno raznolika, ali Amerikanci ne znaju što je prava, domaća hrana. Kod njih je sve ubrzano, a fast food je moguće pronaći na svakom koraku.

Studiranje u SAD-u je baš onakvo kakvim ga prikazuju u filmovima. Od navijačica do košarkaša koji su najveće školske zvijezde, do bratstava i tuluma. Bianca nije bila ni u jednom sestrinstvu i uglavnom se družila s kolegama iz teniskog tima koji su došli iz svih dijelova svijeta. No, uključenost studenata u rad zajednice posebno je dojmila Biancu.

Bili smo uključeni u rad zajednice koja nas je financirala. Često smo organizirali druženje s djecom s posebnim potrebama i nevjerojatno je vidjeti koliko njima to znači. Pogotovo kad vide nogometaše ili košarkaše. Postoje parade na koje dođe cijeli grad samo kako bi vidio sportaše sa sveučilišta kako hodaju ulicama. Na košarkaške utakmice dođe cijeli grad, nevjerojatno je koliko se građani zanimaju za studente sportaše.

Dubrovnik i Davor Šuker najbolja hrvatska reklama

Postoje brojne izvannastavne aktivnosti kao što su volontiranje, skupljanje donacija, sportska natjecanja, fotografija, slikanje i slično. Na hrvatskim fakultetima Biancu najviše smeta što su skeptični prema inozemnim diplomama i, kaže, ne znaju što bi s njima.

U Hrvatskoj se, koliko sam dobila informacije, inozemne diplome gledaju po kriteriju trajanja studija, a ne po uspješnosti i broju položenih predmeta i odrađenih sati. Student vani može uzimati predmeta u godini koliko sam odredi da želi i koliko ih može financirati, naravno. Studenti imaju priliku program za njihov smjer završiti prijevremeno ako uzimaju dodatne i napredne predmete i ako odrađuju ljetne semestre. Vani za takvo postignuće dobiješ pohvalu dekana i akademske nagrade, a ovdje te bodove ne znaju kako bi priznali. Upravo zbog toga se puno studenata odlučuje da i postidplomske studije biraju vani, kaže nam Bianca.

U javnosti postoji slika o američkim sveučilištima kao zabavnim i ne pretjerano teškim. Prema istraživanjima, većina Amerikanaca ne zna puno o Europi, njezinoj povijesti ili kulturnoj baštini.

Europljani su puno inteligentniji, pametniji narod, ali Amerikanci su “pametni” za stvari koje ih zanimaju. Sve što se događa van njihovog “balona” nije im zanimljivo. Dosta profesora ne zna od kuda sam i gdje je Hrvatska, ali to ovisi od osobe do osobe. No, svi znaju tko je Davor Šuker i gdje je Dubrovnik. Dubrovnik nam je najveća reklama. Amerikanci “pate” za Europom, njima je to nešto nedostižno. Oni nemaju kulturu kao što mi imamo, njihova povijest nije kao naša. Oni sanjaju o posjetu Italiji i Dubrovniku. Slično kao što mi maštamo o Americi, zaključuje Bianca.

Želja joj je, kaže, upisati i postdiplomski studij u inozemstvu. No, hrvatski način života, prave prijatelje i obitelj ništa joj ne može zamijeniti.

Foto: Wiki