Svi Erasmusovci traže priliku da opet otputuju

Piše
Iva Bucić

Nov 25, 2016

Nitko ne želi ća iz Splita

Bez obzira na to što je na dobrom glasu, razmjena splitske studente ne zanima previše. Natječaj obnavljaju nekoliko puta godišnje, ali unatoč tomu često ostane nepopunjenih mjesta.

Glavni su problemi strah od nepoznatog i strah od jezika. Ljudi se naprosto ne prijavljuju. Skoro pa ne trebaš uopće ispunjavati drugi i treći izbor, jer ćeš vjerojatno upasti na prvi, kaže Josip Radić, predsjednik splitskog ogranka Erasmus studentska mreža (ESN).

ESN Hrvatska okuplja volontere superheroje

Josip je u Portugalu na razmjeni proveo deset mjeseci, mada je u početku plan bio da ode samo na jedan semestar. Naime, s obzirom na malen broj prijava na Sveučilištu u Splitu, studenti koji se odluče na razmjenu u dogovoru s inozemnim fakultetom lako mogu produžiti boravak.

Meni se odmah svidio način života, jezik i ekipa koju sam upoznao pa sam produžio boravak nakon samo dva mjeseca, kazao je Josip koji je na ISCAP-u u Portu studirao turizam i trgovinu: – Za vrijeme boravka odmah sam pronašao i praksu, a nakon 10 mjeseci vratio sam se u Split položiti ispite koji su mi nedostajali, odraditi sezonu i opet se vratio u Portugal na stručnu praksu.

Studente treba informirati

Na Sveučilištu u Zagrebu situacija je potpuno drugačija. Mjesta za Erasmus uglavnom se popune u rekordnom roku.

U Zagrebu ima studenata koji idu na razmjenu čak i bez stipendije, a to se nikad ne događa u Splitu, kod nas je natječaj non-stop otvoren, smije se Radić.

Iako zagrebački studenti prednjače po pitanju mobilnosti, fakulteti bi kontinuirano trebali raditi na sklapanju novih ugovora sa stranim institucijama kako bi studenti imali više mogućnosti. Osim toga, predsjednica zagrebačkog ESN-a, Nikolina Relić, smatra da bi interes bio još veći kad bi se više pričalo o Erasmusu.

Mlade se intenzivno informira na fakultetima na kojima fali prijava, kaže Relić i nastavlja: – Možda bi se još studenata zainteresiralo kad bi koordinatori na fakultetima ponekad organizirali Erasmus dan ili slično. Uvijek se podrazumijeva da bi se student trebao samoinicijativno informirati.

S obzirom na to da su studenti nerijetko prepušteni sami sebi, ESN-ovci čine sve što mogu da prošire glas o Erasmusu. Tako su nedavno u Zagrebu održali Meekend, vikend krcat interaktivnim radionicama i predavanjima na temu mobilnosti mladih.

Predavanja i radionice organiziramo dosta često, a kroz dva tjedna organiziramo radionice prijave na studijski boravak te radionice prijave na stručnu praksu. Također ćemo proći kroz sve stranice na kojima je moguće pronaći prakse koje se nude te održati radionicu pisanja CV-a i motivacijskog pisma, kaže predsjednik splitskog ESN-a.

Stan ili dom?

Prije nego li odu na razmjenu, studente često muči to što često ne znaju što ih čeka na stranom fakultetu. Što ako su studenti pametniji, profesori stroži, a gradivo teže?

Mene je isto bilo strah kad sam išla na razmjenu, ali kad sam došla tamo, brzo sam našla ekipu za učenje. Bilo je nas sedam u grupici. Ali, na Erasmusu je interkulturalna razmjena naglašenija od učenja, pa uglavnom nije teško položiti ispite, kaže Nikolina, a Josip dodaje: Definitivno je lakše vani, nema štrebanja knjiga od nekoliko stotina stranica.

Osim toga, smještaj je univerzalna studentska briga koja ne zaobilazi ni buduće Erasmusovce. Stvari po tom pitanju ovise od grada do grada. Nikolina je u Belgiji živjela u domu, a Josipu u stanu na portugalskoj adresi.

Ja sam u Gentu imala svoju sobu od desetak kvadrata. Na katu su bili samo strani studenti, nas pedesetak, kaže Nikolina: – Dom je duplo jeftiniji od stana, ja sam plaćala 250 eura, a stan košta oko 400, 500 eura. Ali to sve ovisi o državi, negdje postoje studentske kuće, a na primjer u Španjolskoj nema studentskih domova.

S druge strane Josip glasa za stan: – Nas je bilo šestero u stanu i svatko je imao svoju sobu. Cijene su slične kao u Splitu, znači soba se može naći za nekih cca 150 eura. Stan je bolji izbor od doma jer uvijek možete napraviti druženja, a i prijatelji iz Hrvatske uvijek imaju gdje besplatno spavati kad dođu u posjet. Mi smo imali i dosta couchsurfera, što je još jedan način da upoznaš ljude koje nikada vjerojatno i ne bi jer dolaze iz nekih egzotičnih zemalja kao poput Fidžija i Maldiva.

Bez obzira u kojoj državi završili, gotovo bez iznimke – dočekat će vas veće cijene u menzama.

To je još jedan razlog za stan, jer imaš svoju kuhinju pa ne trebaš trošiti novac u menzi koja je dosta skupa. Čak i u Portugalu koji je jeftiniji, ručak u menzi je minimalno tri eura, kaže Josip, a jedan se student nadovezuje: – Ja sam bio na razmjeni u Njemačkoj i tamo je obrok minimalno četiri eura, ali na raspolaganju ima svega – od bavarske i talijanske pa sve do kineske i indijske hrane.

Stigneš zaraditi prije Erasmusa

Preko Erasmusa, studenti u drugu državu mogu otputovati u svrhu studijskog boravka, stručne prakse ili pak na kombinirani studij i praksu, i to na razdoblje od tri do 12 mjeseci. Natječaji su otvoreni za sve one s preddiplomskog, diplomskog ili poslijediplomskog studija, uključujući i izvanredne studente, pod uvjetom da za vrijeme mobilnosti pohađaju redovni studij.

O tome tko ide, a tko ne ide na razmjenu odlučuju povjerenstva na pojedinačnom fakultetu, a u obzir uzimaju prosjek ocjena, motivacijsko pismo i stupanj poznavanja stranog jezika.

Što se prijave tiče, sama procedura nije komplicirana, a u mom su slučaju ECTS koordinator i osoblje iz Ureda za međunarodnu suradnju uvijek bili otvoreni za bilo kakva pitanja, tako da stvarno nije bilo nikakvih problema, kaže nam FPZG-ovka Ivana Bašić koja u travnju putuje na razmjenu u Mainz: – Oko mjesec i pol dana treba da položiš ispit kojim se određuje razina  poznavanja stranog jezika, prikupiš sve papire, napišeš morivacijsko pismo i napraviš online prijavu.

Sad kad je gotova s prijavom, Ivani ne preostaje ništa drugo nego paničariti. Strah ju je pomalo svega — smještaja, grada, ljudi, kulture, jezika…

Jedna je stvar otići turistički neko vrijeme u drugi grad, a druga je spakirati se i svoj život na pola godine preseliti u drugu državu i na drugi fakultet, kaže Ivana.

Stipendija je za jedne premala, a za druge prevelika

Našim su studentima najzanimljivije destinacije Njemačka, Austrija i Ujedinjeno Kraljevstvo.  Oni koji do sada nisu bili na razmjeni, a planiraju otići, kao ključnu prepreku navode financije, iako većina Erasmusovaca na razmjenu otputuje sa stipendijom. Ona se, ovisno o državi, dodjeljuje u tri kategorije. Tako primjerice studenti u Poljskoj ili Estoniji mjesečno dobiju 360, u Češkoj i Njemačkoj 410, a u Francuskoj i Austriji 460 eura. Uz to, socio-ekonomski ugroženi stipendisti imaju pravo na dodatnih 200 eura pomoći mjesečno, a studenti s invaliditetom imaju pravo na veću financijsku potporu.

Novci nisu baš dobro raspoređeni. Studente ponekad novac onemogućuje da idu u zapadne zemlje, gdje stipendija često ne pokriva ni smještaj, a kamoli ostale troškove, objašnjava Relić.

Doduše, nema novca za stipendiranje svih Erasmusovaca, pa neki otputuju kao zero-grant studenti. Mada nemaju stipendiju, imaju sva druga prava uključujući neplaćanje školarine.

Ja sam bila na Erasmusu u Finskoj, a da nisam dobila stipendiju najvjerojatnije ne bih ni otišla, rekla je jedna studentica na Meekendu i dodala kako su joj roditelji, unatoč 460 eura stipendije mjesečno trebali slati još 150 eura.

Međutim, natječaj se u pravilu raspisuje pola godine prije za sljedeću akademsku godinu, pa Radić  kaže da studenti uglavnom uvijek imaju dovoljno vremena da stignu zaraditi prije nego što odu na razmjenu.

Od primjerice veljače do kolovoza stvarno imaš dovoljno vremena, stigneš naći posao, pogotovo ako je razmjena u ljetnom semestru, smatra Josip: – Ali stipendisti, bar u Portugalu, imaju sasvim dovoljno za normalan život jer su troškovi života nešto malo niži nego u Hrvatskoj. Ako želiš malo više putovati, onda ti treba još nešto novca sa strane.

Sve sitnice koje bi vas mogle odvratiti od Erasmusa nisu ništa više nego sitnice. Imate priliku upoznati novu kulturu i način života, živjeti samostalno, učiti strane jezike i što je najbolje, sprijateljiti se s novim, drugačijim ljudima.

Na razmjeni upoznaš prijatelje za život ili kako bi mi to na Erasmusu govorili za našu kuću House that became home, strangers that became friends.