Kako se nositi s ispitima, osamom i depresijom?

Piše
Mateo Galić

Nov 11, 2020

NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ izdao Vodič za samopomoć i osnaživanje studenata.

Na više do 140 stranica priručnik Radim na sebi donosi savjete i smjernice u slučaju brojnih tegoba povezanih s mentalnim zdravljem. Od uputa za prilagodbu na studentski život i akademske obveze, preko savjeta kako se nositi s ispitnim stresom, usamljenošću i poteškoćama sa spavanjem, do uputa što činiti u slučaju depresije i poremećaja u prehrani. Priručnik je dostupan za besplatno preuzimanje na službenim mrežnim stranicama Grada Zagreba

Briga o mentalnom zdravlju svakako treba dobiti više na značaju u sustavu školovanja jer je pogrješno da se svi skupa bavimo samo znanjem, ocjenjivanje i vrjednovanjem

Osnovne i srednje škole imaju stručne suradnike koji u suradnji s roditeljima i nastavnicima prate razvoj i promjene u djece te reagiraju u skladu s mogućnostima i potrebama. No, pri polasku na fakultet od mladih se očekuje određena zrelost i pred njih je stavljena veća odgovornost za brigu o sebi i organizaciju vlastitoga vremena. A u literaturi se ističe kako se baš u tom razdoblju, od 18. do 24. godine života, počinju razvijati mnoge psihičke poteškoće i poremećaji.

Mirjana-Orban

Mirjana Orban, dr. med., spec. psihijatrije, sub. alk. i ovis.
voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb

Vođeni krilaticom Stvaramo zdraviju budućnost, tim stručnjakinja zagrebačkoga Nastavnoga zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ osmislio je i napisao priručnik za samopomoć i osnaživanje studenata Radim na sebi. Priručnik obuhvaća mnoge relevantne teme vezane uz studentski život i akademske obveze, ali i mentalno zdravlje mladih, te nudi niz praktičnih savjeta i smjernica, napisanih na studentima blizak način.

Motivacije za pisanje priručnika nije nedostajalo jer su u populaciji mladih sve češće smetnje iz kruga anksioznih i depresivnih poremećaja. Od tjeskobe, paničnih napadaja, ispitne i socijalne anksioznosti do tuge, bezvoljnosti, pada motivacije i gubitka interesa za aktivnosti koje su ih prije veselile, rekla nam je Mirjana Orban, dr. med., spec. psihijatrije, sub. alk. i ovis., članica Povjerenstva za zaštitu mentalnoga zdravlja djece i mladih Grada Zagreba i voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti u Štamparu.

Tim su činile i psihijatrice i psihologinje dr. sc. Marija Kušan-Jukić, spec. psihijatrije, Andreja Gobac, mag. psych., Katarina Vatavuk, mag. psych., Jelena Žunić, mag. psych., Lea Maričić, mag. psych., Andreja Borovečki, dr. med., spec. psihijatrije, i Anita Alegić-Karin, klinička psihologinja.

11

Jelena Žunić, Lea Maričić, Anita Alegić Karin i Andreja Gobac

24

Marija Kušan Jukić, Andreja Gobac i Katarina Vatavuk

Prepušteni sami sebi

Osim spomenutih tegoba s mentalnim zdravljem, dio mladih s kojima stručnjakinje u Štamparu rade, dolazi i zbog poteškoća nastalih kao posljedica konzumacije psihoaktivnih tvari, najčešće kanabinoida (marihuane), jer u sklopu Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti postoji i Odjel za prevenciju ovisnosti.

Stoga je jasno da je mladima, poglavito srednjoškolcima i studentima, važno da im odrasli budu na raspolaganju, da im mogu pomoći. Prema riječima dr. Orban, važno je da odrasle osobe iz okoline, ali i vršnjaci, motre mentalno zdravlje mladih odnosno prate eventualne promjene u ponašanju.

–  Poželjno je pitati događa li se nešto ili izraziti svoju zabrinutost ako primijetimo neke promjene u ponašanjima. Bitno je reagirati, odnosno pokazati da smo primijetili da se nešto promijenilo te ponuditi potporu. Svakako, ako ponudimo potporu, vrlo je važno da to nisu prazne riječi, nego da smo stvarno spremni poduzeti što je potrebno – bilo sami porazgovarati s njim/njom, bilo uputiti gdje da potraži stručnu pomoć, biti potpora u tom procesu – ističe dr. Orban.

Zadnjih godina sve je više tegoba povezanih s mentalnim zdravljem djece i mladih, no ni roditelji ni nastavnici nisu dovoljno kompetentni, niti pak imaju vremena detektirati svaki problem i riješiti ga. Briga o mentalnom zdravlju zato treba dobiti više na značaju u sustavu školovanja jer je pogrješno da se svi skupa bavimo samo znanjem, ocjenjivanjem i vrjednovanjem.

Educiranjem o ovoj temi i njezinim osvješćivanjem činimo određenu prevenciju različitih poteškoća tijekom kasnijega djetetova života, potičemo razvoj otpornosti i strategija suočavanja sa stresnim situacijama.

– Osnovne i srednje škole imaju stručne suradnike koji u suradnji s roditeljima i nastavnicima prate razvoj i promjene u djece te reagiraju u skladu s mogućnostima i potrebama. No, pri polasku na fakultet od mladih se očekuje određena zrelost i pred njih je stavljena veća odgovornost za brigu o sebi i organizaciju vlastitog vremena. A u literaturi se ističe kako se u tom razdoblju, od 18. do 24. godine života, počinju razvijati mnoge psihičke poteškoće i poremećaji. Mnogo studenata promijeni prebivalište, pa većinu vremena nisu u kontaktu s osobama koje su ih dotad pratile i dobro poznavale. Ideja o priručniku za studente se rodila jer smo smatrali da studenti, ali i generalno mladi i mlađe generacije, nemaju na jednome mjestu informacije o mentalnom zdravlju koje su provjerene, stručne, edukativne i dostupne na hrvatskom jeziku – objašnjava dr. Orban.

Svakodnevno (ne)funkcioniranje

Važno je istaknuti kako mnoge sastavnice Sveučilišta u Zagrebu imaju svoja savjetovališta, gdje studenti mogu besplatno zatražiti pomoć kada im je potrebna, a njihovi su kontakti navedeni i u Priručniku. Naravno, i dr. Orban i njezine suradnice svjesne su da danas mladi ljudi prvo sve guglaju odnosno da je internetska pretraga najčešće prvi korak koji će poduzeti, pa su lako zaključile kako bi online priručnik bio koristan u tom pogledu.

Ipak, onima kojima samopomoć uz Priručnik neće biti dovoljna, preporučuje se osobni dolazak u Štampar. Za to nije potrebna uputnica nego je dovoljno telefonski se naručiti te sa sobom ponijeti osobnu i zdravstvenu iskaznicu. U Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZJZ-a „Dr. Andrija Štampar“ radi ukupno devet liječnika specijalista psihijatrije, pet psihologa, dvije socijalne radnice, socijalna pedagoginja te osam medicinskih sestara i tehničara. Pri prvom dolasku obavi se razgovor sa psihijatrom, a ako je riječ o maloljetnoj osobi, obvezna je pratnja roditelja ili skrbnika. Tijekom prvoga razgovora dogovara se plan tretmana, procjenjuje potreba za eventualnim psihofarmakološkim liječenjem te se dogovara psihologijska obrada. Tretman može biti individualan ili grupni, a provode ga psihijatri, psiholozi, socijalni pedagozi i socijalni radnici.

Što se tiče pacijenata koji su u tretmanu zbog zloporabe psihoaktivnih tvari, njihovi dolasci dodatno uključuju testiranje urina na prisutnost psihoaktivnih supstancija te psihosocijalni tretman.

Zanimalo nas je koji su najčešći simptomi problema s mentalnim zdravljem. Dr. Orban je objasnila da su promjene u raspoloženju i ponašanju ono što je vidljivo i što okolina može prepoznati.

– Povlačenje iz okoline, osamljivanje, plačljivost, neuspjeh u ispunjavanju školskih i akademskih obveza, razdražljivost, dugo spavanje ili premalo spavanja, promjene u apetitu, poteškoće u koncentraciji i pamćenju često upućuju na probleme s mentalnim zdravljem. Bitan simptom su i osobna patnja, izrazito nezadovoljstvo te poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju. Neki simptomi mogu biti manje uočljivi okolini, poput socijalne anksioznosti, perfekcionizma, odgode ispunjavanja obveza (prokrastrinacija), simptoma paničnih napadaja, poteškoća u interpersonalnim odnosima, ali nažalost i simptoma koji su posljedica teških traumatskih iskustava i gubitaka.

Ozbiljno shvatiti suicidalne misli

Velik broj mladih ljudi obraća se samoinicijativno Službi u Štamparu. Mnogi pak budu upućeni od prijatelja, kolega, škole, savjetovališta, fakulteta, centara za socijalnu skrb i slično. Dr. Orban smatra da treba imati povjerenja u mlade ljude koji raspolažu brojnim resursima, a kojih možda nisu svjesni. Prilagodljivi su, snalažljivi, vični novim tehnologijama, otvoreniji potražiti stručnu pomoć nego starije generacije, informiraniji su o mentalnom zdravlju. Važno je mlade ljude osnažiti, pružiti im psihološku pomoć, ali i kontinuirano raditi na jačanju psihološke otpornosti (engl. resilience).

Prema njezinim riječima, ključno je naglasiti i ozbiljnost suicidalnih misli, kada je potrebno razgovarati s mladom osobom i svakako potražiti stručnu pomoć jer izlaz uvijek postoji. Za pomoć se može obratiti Centru za krizna stanja i prevenciju suicida pozivom na telefonski broj 01 2376 470, ili pak Udruzi Životna linija na telefonski broj 0800 123 123, prenosi universitas-portal.

Foto: Pixabay

Komentari