Pravila ponašanja u Japanu
Piše
Petra Haleš
Ukoliko se spremate na put u Japan, bilo službeno ili turistički, dobro je znati osnovna pravila ponašanja u “Zemlji izlazećeg sunca”.
Svaka država ima određena pravila ponašanja u uredima, na javnim mjestima, u raznim ustanovama i sl. I dok je to u većini europskih zemalja više-manje isto, u Japanu je to posve drugačije. Ljubaznost na visokoj razini, pravila ponašanja u poslovnom i svakodnevnom svijetu, drugačija su nego na našem kontinentu, a pomalo su i bizarna.
Evo osnovnih pravila ponašanja koje je dobro znati prije odlaska u Japan:
Oslovljavanje
U Japanu nije dovoljno samo izgovoriti nečije ime, a titula “san” nama je najpoznatija, ali ne i jedina koja postoji. Evo još nekih sufiksa:
“kun” – malo manje formalan izraz od “san”, a moglo bi se prevesti kao “prijatelj”.
“chan” – deminutiv koji se uglavnom odnosi na djecu, ženske članove obitelji, dečka/djevojku i bliske prijatelje.
“sama” – verzija kojom se iskazuje najviše poštovanja, a koristilo se prilikom obraćanja gospodarima ili božanstvima. Danas se koristi za izražavanje sarkazma.
“senpai” – za obraćanje starijim kolegama ili školskim prijateljima.
“sensei” – koristi se za obraćanje profesorima, doktorima, znanstvenicima, političarima i drugim autoritetima.
“shi” – prilikom pisanja zvaničnih tekstova.
Razmjena vizitki
Postoji čitav ritual kada sa drugom osobom razmjenjujete vizit-karte, a njena glavna strana treba biti na vrhu. Ponudite je sa obje ruke, a ako je ta osoba višeg ranga, vašu vizitku stavite ispod razine njene. Obavezno se poklonite u znak poštovanja.
Ponašanje u liftu
Ukoliko ste u punom liftu prvi pritisnuli dugme za željeni kat, smatra se da ste vi “kapetan lifta” i trebate stajati pored ploče s tipkama. Morat ćete držati vrata sve dok svi ne uđu i tako na svakom katu.
Ponašanje u metrou
Razgovor se smatra nepodobnim, pa čak i preko telefona, ali ne smijete ni upadljivo zuriti u druge ljude. Nije obavezno ustajanje starijim osobama, pa čak ni u situacijama kada se muče prilikom stajanja. Oni imaju posebna sjedišta, kao i trudnice i hendikepirane osobe, a na njihova mjesta ne smijete sjesti niti slučajno.
Dodirivanje
U Japanu se smatra nepristojnim gledati druge u oči, a kamoli da ih dodirnete. Poljupci u javnosti također nisu poželjni, a čak su bili i zabranjeni prije 1945. godine.
Opijanje
Kada Japanci piju, raspada se cijela hijerarhija. Profesor pije sa učenicima, vlasnici sa zaposlenima, a karaoke su omiljena zanimacija pijanih Japanaca. Kada se otrijezne ponašaju se kao da se ništa nije dogodilo.
Odnos prema novcu
U Japanu je velika sramota javno pokazivanje novca, pa ga oni iz tog razloga čuvaju u kovertama. To ne morate raditi u supermarketima, ali zato trgovcu ne smijete pružiti novac u ruke već ga trebate staviti na pladanj koji je za to namijenjen.
Pokloni
Japanci pridaju dosta značaja davanju poklona, a daruju u dvije “sezone”: o-chugen (ljeti) i o-seibo (zimi). Za razliku od nas oni ne otvaraju poklone sve odjednom kako eventualno nekoga ne bi osramotili ako je njegov poklon skromniji od drugih.
vrste naklona
Nakloni su u Japanu vrlo bitan detalj, pa ih djeca uče još dok su sasvim mala. Postoje nekoliko različitih vrsta naklona, ali četiri su osnovna:
– naklon od 15 stupnjeva: za ljude jednakog poslovnog ili socijalnog ranga.
– naklon od 30 stupnjeva: za profesora ili šefa.
– naklon od 45 stupnjeva: prilikom ispričavanja ili kada upoznajete cara.
– „molitveni” naklon: ako zgriješite nešto