Razgovarali smo sa studenticom kojoj je volontiranje obogatilo život!
Piše
Vanja Točaković
Volite volontiranje? Ili do sada niste stekli to iskustvo? Kako god bilo, evo prilike da se povežete s onima koji dugi niz godina uživaju u volontiranju ili da možda dobijete odgovore na pitanja koja će vas potaknuti da se uključite.
Volontiranje je iskustvo koje bismo svi trebali imati jer u najmanju ruku, kažu, obogaćuje život! Naša sugovornica, studentica 5. godine psihologije, Hana Pilski, može se pohvaliti zavidnim dugogodišnjim iskustvom koje je rado podijelila s nama. Nas je svakako motivirala da se uključimo u buduće volonterske projekte, a nadamo se da će i vas!
Kada si prvi put počela volontirati i što te na to potaklo?
Volontirala sam na nekoliko jednodnevnih projekata dok sam još bila u srednjoj školi, ali za svoje, ako tako mogu reći, prvo pravo volontiranje odlučila sam se na 1. godini fakulteta. Preko prijateljice sam saznala da Crveni križ traži volontere za rad s ovisnicima i odmah sam se prijavila jer sam smatrala da će to biti iskustvo iz kojeg mogu puno naučiti – što se i dogodilo.
To zvuči kao zanimljivo iskustvo, možeš li nam opisati što si tamo radila?
Meni je bilo i više nego zanimljivo, poučno definitivno, a radila sam zaista puno toga. Ovisnici tamo, prvenstveno, mogu doći zamijeniti korišteni za čisti pribor i testirati se na različite bolesti poput hepatitisa. Osim toga, provode se različite radionice, mogu učiti informatiku, jezike, izrađivati stvari, igrati društvene igre ili jednostavno doći porazgovarati s nekim. Zamisao cijelog projekta je da osoba može doći, odmaknuti se od svakodnevnice koja nije najsvjetlija i tko zna, možda netko dobije motivaciju da se izvuče iz pakla droge. Uz to smo, nekoliko puta godišnje, išli na zapuštene terene čistiti ih od infektivnog medicinskog otpada.
Gdje si još volontirala?
Osim u Crvenom križu volontirala sam na puno jednodnevnih projekata, poput radionica, akcija čišćenja, koncerata i slično. Već nekoliko godina volonter sam i u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mlade u Zagrebu, gdje s tinejdžerima crtam i izrađujem različite stvari na likovnoj radionici. Volontiram i u Psihološkom centru Sever, a nedavno sam se prijavila na natječaj za Tete pričalice i nadam se da će me odabrati.
Moram primijetiti da su mjesta na kojima volontiraš specifična, postane li ti ponekad previše?
S obzirom na to da studiram psihologiju odabrala sam ona mjesta na kojima mogu steći iskustvo za svoj budući rad i, naravno, ona koja me zanimaju. Stoga, iako se možda čine dosta zahtjevnima, nikada nisam požalila što sam se odlučila volontirati baš na ovim mjestima. Naprotiv, jako sam zahvalna što sam dobila priliku biti dio male grupe ljudi koji su dobili priliku volontirati tu gdje jesam.
Jesi li ikad imala neugodna iskustva?
Na samom volonterskom mjestu nisam. Jedina neugodna iskustva imala sam s ljudima s predrasudama zbog mjesta na kojima sam volontirala, no na takve se ne obazirem. Smatram da to govori puno o njima samima i da su svi ostali komentari na takve ljude suvišni.
Koje vještine bi iznijela kao neophodne za volontiranje?
Mislim da su za početak najbitnije želja i volja, a da se sve ostalo može naučiti i steći. Možda bih komunikativnost mogla izdvojiti kao bitan faktor jer mjesta na kojima sam ja volontirala uključuju rad s ljudima. Također, tijekom godina iskustva uvidjela sam da zadaci koje sam dobivala nisu uvijek bili u skladu s mojim očekivanjima, stoga je potrebno biti spreman prihvatiti različite zadatke i izazove koji nam ponekad nisu najdraži. To uključuje otvorenost prema novim iskustvima i timski rad koje smatram iznimno važnima za svaki posao, pa i posao volontera.
Što ti je najdraže u poslu volontera?
Ljudi! Najdraži su mi definitivno ljudi koje sam upoznala i s kojima sam radila. Počevši od mentora koji su uvijek bili divni, spremni pomoći i podijeliti svoje iskustvo s nama volonterima, pa do kolega volontera i ostalih uključenih. Isto tako mi je drago što sam stekla različite vještine i znanja, a na kraju krajeva, svako iskustvo volontiranja pomoglo mi je da izgradim sebe kao osobu koja danas jesam.
Ima li nešto što bi htjela poručiti drugima kako bi ih potaknula na volontiranje?
Volontiranje je plemenit i hvale vrijedan posao u koji osoba ide srcem i daje od sebe ono najbolje što može. Znam da smo danas, kao studenti, preopterećeni obavezama na fakultetu i da se mnogi ne odlučuju za volontiranje zbog nedostatka vremena, ali svejedno mislim da treba probati jer užitak postane i veći nego što očekuješ na početku. Uz to, iskustvo je zaista neprocjenjivo. Zato bih svima, koji do sada nisu probali volontirati, poručila da probaju jer osim što će pomoći drugima, najviše koristi imati će upravo oni sami.
Ukoliko vas je intervju s našom sugovornicom potaknuo da postanete volonter, možete se registrirati na stranici Volonterskog centra Zagreb i pogledati što se nudi!
Naslovna fotografija: EmsiProduction, flickr