Skrivene zamke studentskih poslova

Piše
Ines Perec

Apr 30, 2016

Studentski posao je dodatni, a katkad i jedini izvor prihoda studenta. On može biti vezan za odabrani studij, prilika da se radi posao nevezan za studij ili pak potreba da se radi bilo što. Koje su prednosti i nedostatci studentskih poslova, pročitajte u ispovijesti jedne studentice.

Prednosti takvih poslova dobro su poznate – radno iskustvo, stjecanje novih vještina, rano stvaranje profesionalne mreže i razlog više budućem poslodavcu da zaposli baš vas. Ipak, rad za vrijeme studija ima i svoju negativnu stranu.

Iako se o studentskim poslovima u negativnom kontekstu govorilo samo u smislu oduzimanja poslova radno aktivnom stanovništvu jer su studenti ˝jeftinija˝ radna snaga, postoji još jedan negativan aspekt koji može predstavljati opasnost za samog studenta.

Kada mlada osoba dobije prvi posao koji ne nosi puno odgovornosti i za njega dobije plaću, brzo se navikne na dodatna financijska sredstva. Pogotovo ako taj novac nije neophodan za život, već se troši na izlaske, odjeću i zabavu. Sve je u redu dok obujam posla ne utječe na akademske rezultate. Problem nastaje kada student počinje raditi više sati ili čak više poslova s ciljem veće zarade, a obveze na studiju mu to zapravo ne dopuštaju. Na taj način riskira se vrijeme i trud uložen u upis studija i dotadašnja postignuća, a odgađa se i vrijeme završetka studija i prilika za stvarnu karijeru.

Slučajevi kada su studenti izgubili mogućnost da završe studij zbog toga što su studiranje u svrhu vlastitog i profesionalnog napredovanja zamijenili studentskim poslovima u cilju zarade kada za to nisu imali stvarnu potrebu, nisu rijetki. Jedna bivša studentica koja je upala u zamku studentskih poslova, odlučila je podijeliti svoje iskustvo i upozoriti druge na grešku zbog koje je ona na kraju izgubila studentska prava:

Moja priča počinje davne 2008. godine kada sam upisala Fakultet ekonomije i turizma u Puli. Sjećam se kao da je bilo jučer kada me mama na autobusnom kolodvoru u Zagrebu ispratila rečenicom, „Ne d’o ti Bog da se negdje zaposliš. Za sve što ti treba, mi smo tu. Uči, idi na predavanja i riješi to što prije.“ Takav je scenarij i bio, doduše samo prvi semestar, no ubrzo su moji roditelji, uz sve već dobro poznate rutinske izdatke, shvatili da nije mačji kašalj uzdržavati još i mene, bez ikakvih dodatnih prihoda, 300km dalje od kuće. Iako sam znala da će se oni snaći za sebe pa tako i za mene, duboko u sebi sam bila svjesna činjenice da bi ih rasteretila kad bih se zaposlila, a u tim si godinama željan svega i 200kn džeparca tjedno jednostavno ne zadovoljava ni osnovne, kamoli dodatne potrebe za izlascima, druženjima, kozmetikom, odjećom itd. (pogotovo kad si žensko 😉 )
Upoznavši puno novih ljudi, već u 6. mjesecu 2009. godine, pružila mi se prilika raditi kao ispomoć u jednom beach baru. Tada, sa mojih 18 godina, to se činilo kao pun pogodak. Odradila sam cijelu sezonu, zaradila koliko nisam mogla ni sanjati, a ljetni su rokovi prošli a da se nisam ni osvrnula. S obzirom da tada zaista nisam znala s novcem i kako sam ga brzo zaradila, još sam ga brže potrošila.
Nakon te prve sezone, zaredala se još jedna pa još jedna i tako 7 godina zaredom!! Povišica me svake godine prije sezone iznova „navukla“ da se vratim, iako sam bila savršeno svjesna toga da je najveći broj ispitnih rokova u ljetnim mjesecima i da mi to ipak nije najpametnija odluka, ali kao što rekoh, mislim da sam postala ovisna o takvoj vrsti samostalnosti i potpune neovisnosti o roditeljima.

Ovakvi slučajevi nisu rezervirani za manje inteligentne i sposobne. Problem nisu vještine studenta, problem je davanje prednosti poslu umjesto studiranju. Dapače, većina tih studenata je izvrsna u poslu kojeg radi. Međutim, na tržištu rada vrijedit će manje od svojih kolega, koji su više studirali, a manje radili, jer neće imati pisanu potvrdu svojih znanja i vještina, u našem društvu tako nužno potrebnu – diplomu.

I evo sada, 8 godina poslije, sjedim doma i čekam odluku Fakulteta hoće li mi ili neće produljiti status. Po „bolonji“ sam prevršila rok u kojem sam trebala obaviti svoje akademske obaveze, iako su mi ostala samo 3 ispita do diplome.
Zato je moja topla sugestija svim budućim i sadašnjim studentima da zaista i budu – studenti. Smanjite apetite za stvarima koje ćete kasnije skupo platiti, a pod tim mislim na izlaske, koncerte, festivale, odjeću i ostale, za aktivnog studenta, nebitne stvari.
Fakultetske obveze nisu med i mlijeko i ako manjka motivacije, lako se izgubimo u listi prioriteta, ali evo, s debelim iskustvom vječnog studenta, sugeriram vam da se primite posla, zagrijete stolicu na vrijeme pa ćete kasnije uživati u svemu što vas čeka, s diplomom u ruci i sigurnim poslom.

Komentari