Torte za pse – za slatki život ljubimaca

Piše
Jelena Prpoš

Apr 27, 2016

Kreativnost i potreba ovu su slastičarku natjerali da se uhvati u koštac sa slasticama za ljubimce. Jedan od njezinih pasa je bio alergičan na slatkiše koji se mogu naći u trgovinama pa je naprosto odlučila zasukati rukave.

Kupila sam knjigu na engleskom o slasticama za pse gdje je bila hrpa recepata. Ja sam krenula peći svom psu Lunu i više nije bilo alergija i češkanja. Zatim je došao jedan pas, treći, četvrti pa je i bilo i financijski isplativije. I nekako se  zaigralo.

Danas, gotovo 15 godina nakon prve delicije za pse, recepte iz knjige zamjenjuju oni iz glave. Kako za muffine, tako i za manje dehidrirane poslastice, pite, krafne ili prave torte.

Tu su torte s janjećom jetrom, puretinom ili piletinom. Tu nema brašna ni jaja, samo meso i povrće. Meso i povrće se skuhaju, isjeckaju ili samelju, napravi se tekućina od algi i ohladi. Na kraju slijedi ukrašavanje.

Na prvi pogled se čini složeno, no kako Ljiljana kaže, vrlo je jednostavno. Potrebno je samo malo volje i vremena.

Tu su i vege poluzimski keksići s mrkvom, cimetom i jabukom. Ne bih se igrala s orašastim plodovima i nekim povrćem kao što je zelje ili kelj. Psi imaju veliki raspon što smiju jesti, ali u ograničenim količinama.

Keksiće mogu bez problema jesti i ljudi.

Ja nisam probala mesne jer već neko vrijeme ne jedem meso, ali voćni keksi, borovnica, med, to moji klinci dosta vole.

I dok ovu obitelj itekako zabavljaju radinosti u kuhinji, nije svima baš jasno zašto se Ljiljana odlučila za ovaj poziv.

Kaj? To kažu. Većina njih. Podijeljeni su, ja bih to svrstala u dobne skupine do 45 i od 45 na dalje. Ovi prvi su oduševljeni, dok ovi drugi govore kaj vam je to trebalo, kaj nemate pametnijeg posla.

Jedino što će ova kreativka ubuduće raditi pametnije je, kaže, stavljati slatke kolačiće na neka viša, manje dostupna mjesta kako prebrzo ne bi nestali te kako bi svaki od njezina deveteročlanog četvernonožnog žirija dobio jednak dio kolača.