Totalno ludi psihološki eksperimenti

Piše
Vanja Točaković

Apr 30, 2016

foto: jule rouard, wiki

Minnesota eksperiment izgladnjivanjem

1944. znanstvenik Ancel Keys, sa svojim timom, osmislio je eksperiment koji je uključivao 13 mjesečnu studiju s grupom od 36 dobrovoljaca. Eksperiment je uključivao restrikciju prehrane na 1600 kalorija dnevno, što i nije toliko drastično, i imao je tri faze. U prvoj fazi, koja je traja 3 mjeseca, sudionici su jeli normalno, 3600 kalorija dnevno. U drugoj fazi, koja je trajala 6 mjeseci, slijedila je restrikcija na 1600 kalorija dnevno. U zadnjoj fazi sudionici su opet mogli normalno jesti. Rezultati istraživanja bili su zapanjujući. Tijekom faze restrikcije sudionici su bili iritabilni, nervozni, pili su puno vode, dodavali vodu u hranu i žvakali do 30 žvakaćih guma na dan. Također, neki su počeli proučavati i pisati kuharice, a svi su znatno izgubili na težini. Nakon što je faza restrikcije završila, sudionici su se fizički počeli polako oporavljati, ali mentalno stanje sudionika još je dugo ostalo pogođeno. Nastavili su lizati tanjure i dalje su bili nervozni, a neki su razvili i poremećaj prehrane. Na sreću, većina se ispitanika nakon nekoliko mjeseci oporavila.

foto: chuck painter, wiki

Zatvorski eksperiment u  Stanfordu

Philip Zimbardo, 1971. godine proveo je, najblaže rečeno, kontroverzan eksperiment u kojem su sudjelovala 24 muškarca u dobroj psihofizičkoj spremi. Ideja eksperimenta bila je vidjeti kako će sudionici reagirati kada su smješteni u institucionaliziranu zatvorsko okruženje. Zimbardo je imao ulogu upravitelja zatvora, 12 muškaraca imalo je ulogu zatvorenika, a ostalih 12 ulogu zaštitara. Sudionicima je rečeno kako će se 2 tjedna nalaziti u simuliranom zatvorskom okruženju s dodijeljenim ulogama. Zaštitari su radili u 3 smjene po troje, nakon čega su mogli otići i nastaviti normalno živjeti, dok zatvorenici nisu smjeli napustiti zatvor i ćelije. Kako bi cijela situacija bila što vjerodostojnija, zaštitari su mogli kažnjavati zatvorenike, a zatvorenici su bili okovani lancima oko gležnjeva. Prvi dan eksperimenta prošao je mirno, ali već drugi dan sve se počelo “raspadati”. Tretman sudionika postajao je sve nehumaniji te su zaštitari, ali i sam upravitelj, izgubili stvarnost iz vida. Eksperiment je prekinut nakon samo 6 dana.

Miligramov eksperiment

U ljudskoj je prirodi da slijede autoritete – uvriježeno je mišljenje koje je potaknulo Miligrama da osmisli eksperiment kojim će provjeriti je li to zaista tako. Eksperiment je proveden 1961. godine na Sveučilištu Yale gdje su studenti, sudionici eksperimenta, glumili profesore. Njihov zadatak bio je, u najmanju ruku, moralno izazovan jer su “studentu”, koji se navodno nalazio u drugoj prostoriji, na svako netočno odgovoreno pitanje morali dati elektrošok. Što je ispitivanje išlo dalje, to su “profesori” dobivali upute da moraju zadavati sve jače elektrošokove. U eksperimentu zapravo nitko nije dobivao elektrošokove već je Miligram puštao snimljene krikove “studenata” svaki put kada bi “profesor” zadao elektrošok. Što su krikovi postajali jači, “profesori” su se počeli buniti, ali većina je, na inzistiranje voditelja eksperimenta, nastavila zadavati elektrošokove. Tim rezultatom Miligram je potvrdio da će većina ljudi slijepo slijediti autoritete čak i kada se ono kosi s njihovim moralnim načelima.

Nakon ovakva 3 eksperimenta možemo zaključiti da smo sretni što živimo u vremenu gdje je dobrobit čovjeka, a i ostalih živih bića koji sudjeluju u eksperimentima, najbitnija.

Foto: see-ming lee, flickr