Lav Paripović a.k.a. Lav iz Trnja

Piše
Ana Leko

Aug 13, 2015

Ako prošetate zagrebačkim kvartom Savica, gotovo na svakom koraku naići ćete na takozvane urbane intervencije proizašle iz kista mladog umjetnika Lava Paripovića. Još od malih nogu ovaj je student pokazivao sklonost prema crtanju, a svoje je radove ostavljao po fasadama i školskim klupama. Ono što je počelo kao djetinji bunt pretvorilo se u pravu ljubav prema crtanju i umjetnosti. Kako bi nastavio razvijati svoj talent, Lav je upisao Školu primijenjene umjetnosti.

Škola primijenjene umjetnosti je za mene bila vrlo oslobađajuća, svi su bili u nekim alternativnim krugovima i brijama. Tu sam se zapravo upoznao sa svijetom i strašću kojom se želim baviti. Nakon toga sam upisao Akademiju likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo, što je zapravo produžetak Škole primijenjene umjetnosti s malo ozbiljnijim interesima. U klasi sam profesora Zoltana Novaka i on je kao profesor meni jako sjeo, isto je gradski momak kao i ja pa smo se našli na nekoj sličnoj frekvenciji.

Lav je na Akademiji likovnih umjetnosti dobio još veći poticaj da živi umjetnost koju je oduvijek nosio u sebi.

Akademija je super jer si okružen istomišljenicima, a program ovisi o samom studentu. Tamo dobiješ i vrijeme i nova znanja i poticaj da radiš što voliš. Najviše ovisi o pojedincu koliko će zagristi za to. Kod nas je na godini dosta ljudi ispalo ili odustalo jer su shvatili da nisu za to. Umjetnost se treba živjeti, jer to nije tipična profesija već način života.

Lav Paripović, odnosno Lav iz Trnja kako se ponekad potpisuje, trenutno je apsolvent i priznaje da mu je to najbolja studijska godina jer nije na akademiji i ima svoj prostor za rad, a opet je student i ima studentska prava. U zadnjih nekoliko godina Lav je često sudjelovao na skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je u Belgiji na rezidencijalnom programu Glo’art, na Bijenalu slikarstva, u Makedoniji na Student art bijenalu i brojnim drugim skupnim izložbama.

Mogu se i pohvaliti sa svojom prvom samostalnom izložbom Pčele i plohe koja je prije dva mjeseca bila u Galeriji VN. Na toj sam izložbi htio i kroz pčelu radilicu prikazati njezinu putanju i rutu koja je na neki način moja putanja i ruta i tako sam mapirao grad, najviše po centru i okolici po kojoj se krećem. Motiv pčele ima ekološki prizvuk i jako je simbolična životinja jer mnogi od nas imaju djedove i bake koji su imali pčele i tu mi se javlja semantičko sjećanje na tu temu.

Osim pčela u Lavovim slikama javljaju se i drugi životinjski motivi, poput medvjeda, majmuna ili psa, koji se pretapaju s urbanom atmosferom. Koliko god se s vremenom njegov slikarski izričaj mijenja i dalje voli kombinirati životinjske motive u netipične prostore. Iako to nerado priznaje, na taj način šalje ekološku poruku koja sama iz sebe izviri. Čini se da to publika voli i prepoznaje.

Moji radovi nemaju fiksnu publiku, ona se često mijenja, ali prijatelji su uvijek isti i oni su najbolja i najvjernija publika. Iako još uvijek nemam puno kupaca, moram priznati da razne osobe kupuju moje radove. No, uvijek tu i tamo kapne nešto neočekivano od neočekivane osobe. Drago mi je da se lagano raspoznaje moj rukupis, ali i motivi.

Lav nas je proveo po Savici i pokazao nam samo jedan mali dio svojih urbanih intervencija. Naime, potrebno je razlikovati urbane intervencije od grafita ili običnog šaranja po zidovima.

Sve to spada u street art i grafiti su super stvar, treba se baviti njma, ošarene i uljepšaju grad.  Kvalitativno nema puno razlike izmđu grafita i ovih mojih urbanih intervencija. Razlika je samo u promišljanju, kad vidim zid onda točno znam koji će motiv ići na njega i više idem na konceptualnu viziju prostora. Kad se radi neka urbana intervencija, ona ima puno veću publiku koja ne mora biti toliko upućena nego ima više svoj subjektivan stav o tome.  Na ovaj se način može mnogo prostora urediti, od Nade Dimić u Branimirovoj do Bagdada u Vlaškoj i drugih napuštenih prostora na kojima bi trebalo omogućiti crtanje. To bi pružilo priliku svima da dođu tamo i izraze se bez problema da ih nitko ne maltretira i dira.

Reakcije prolaznika na oslikane zidove, kontejnere i druge javne površine su raznovrsne. Iako bismo mogli očekivati da će biti negodovanja, neodobravanja i negativnih reakcija, ljudima se zapravo to i sviđa. Za razliku od ružno zašaranih zidova raznim potpsima i tagovima, grafiti i urbane intervencije puno su bolje prihvaćene. Neuglednih zidova ima jako puno, ali isto tako ima mnogo mladih i talentiranih ljudi koji bi im mogli udahnuti novi, ljepši i šareniji život.

Umjetnička scena u Zagrebu je zapravo jako raznovrsna, ima puno ljudi koji se bave s tim u raznim pogledima i zapravo jako je živo i puno se toga događa na razne načine. Ali treba još malo više rada da se dogodi još malo veći klik u tim izložbama. Sve je živo, divno ali teba još življe i jače.