Susreti koje ću dugo pamtiti

Piše
Nikolina Oršulić

Apr 15, 2016

Još malo retrospekcije… Pogledajte koje prošlosti sam ja izdvojila, koji su to susreti koji mi se još uvijek motaju po glavi. 🙂

Spasila sam mnogo medvjedića igrajući Candy Crush Soda Sagu i pokušavajući razmisliti kojih pet članaka izdvojiti. Mnogo vremena kasnije iskristaliziralo mi se jedino da moja teorija kako igranje igrice pomaže, odnosno, kompliciranija verzija teorije da defokusiranje pomaže jasnije i cjelovitije vidjeti fokus, nije baš učinkovita. U to ime odigrala sam još jednu igru i počela ovaj zapis. Ne znam kamo će me odvesti jer se godina dana ne čini puno, ali iza nje se krije veliko, čudnovato putovanje.

grandpa-old-shepherd-buffalo-46152

Putovanje je to u kojem se najradije sjećam upravo novinarskih zadataka, onog opijajućeg osjećaja kada brzinski provjeravaš jesu li blokić, kemijska, fotić i diktafon već u torbi i u glavi ti se roji milijun pitanja koja bi želio postaviti, ali znaš da nećeš moći dobiti odgovore na baš sva. Obožavam taj susret s nekim novim, s nekom sferom o kojoj blago rečeno pojma nemam i s tim novim znanjima koja moram prenijeti drugima. Stoga ću izdvojiti nekoliko susreta koje ću zauvijek pamtiti.

Studentski projekti

Ne mogu opisati koliko je dobar osjećaj svjedočiti uspješnoj realizaciji projekata na kojima su studenti dugo radili. Dugo ću pamtiti radosnu nevjericu koja je zavladala među članovima Kluba studenata psihologije Hrvatskih studija Feniks tijekom stručnog skupa PUP kada je postalo očito da će na svakom predavanju dvorana Zagreb biti jednako prepuna. Međutim, izdvojit ću projekt koji mi se duboko usjekao u pamćenje zahvaljujući suzama.

Promocija Njemačko-hrvatskog rječnika leksičkih inovacija

Deset studenata germanistike uhvatilo se u koštac s jednim veoma teškim zadatkom i marljivo više od godine dana radilo na Njemačko-hrvatskom rječniku leksičkih inovacija koji sadrži 3065 natuknica (izbor od njih 10 000 koje su napravili). No, ono po čemu ću ja pamtiti ovaj projekt su iskrene, teške, nezaustavljive suze ponosa koje su se u krokodilskoj maniri sunovraćale obrazima moje nekadašnje kolegice tijekom promocije rječnika. Kad sam joj prišla i upitala je zašto pobogu toliko plače, jedva je uspijevala govoriti, ali rekla mi je da je to zato što je sretna jer zna koliko je neprospavanih noći iza ovoga i koliko taj rječnik njezinim prijateljima znači. Doista me dirnula i ukazala mi da iza svih projekata koje mi ponekad ovlaš popratimo leži veliki trud i puuuuuno rada.

Akademski okršaji

Tri kruga ovog nestašnog kviza i veliko finale bili su puni smijeha, zabave, neizvjesnosti. Nećemo govoriti o tome koliko je teško osmisliti pitanja, odlučiti koje kadrove uključiti, a koje odbaciti pri montiranju ili općenito, dogovoriti termin i ne odgađati ga barem triput. 🙂

Upoznala sam 19 novih ljudi s kojima sam se smijala i kojima sam se smijala, ukratko, Akademski okršaji unijeli su u moj život brdo pozitive.

Lansiran prvi Akademski okršaj

Svemoguća Ivana Vinko

Živeći na Cvjetnom često sam susretala Ivanu i njezinog psa vodiča Lalu jer smo živjele u istom paviljonu. Nikada nismo razgovarale sve do tog dogovorenog susreta. Tijekom dogovaranja barem triput sam joj rekla “Vidimo se!” i potom osjetila svu težinu tih riječi. Nisam imala pojma kako Ivana čita moje mailove, odgovara na SMS poruke ni je li uvredljivo reći da je osoba slijepa. Bio je taj susret izazov, ali samo meni jer Ivana se smijala mojim isprikama oko “Vidimo se!”, sa strpljenjem mi objasnila sve o govornom programu koji koristi za čitanje i bila savršeno obična studentica koja me oduševila svojim odlascima u kazalište, igranjem pikada, polaženjem tečaja talijanskog. Upoznavanje Ivane proširilo je moje vidike.

Svemoguća Ivana Vinko

Discover Zagreb

Kao strastvenom putniku koji je predugo zaglavio u Zagrebu, ovi ljudi donijeli su mi dašak egzotike i još jače rasplamsali putnu groznicu koja vječno tinja u meni. Živuća utjelovljenja Brazila, Irana, Indije, Malezije i Hong Konga bili su mi sugovornici, istina pričali smo o gradu koji poznajem, ali kroz njihove oči. Tri mjeseca kasnije, još uvijek me lovi ludi smijeh kad se sjetim uleta koji su vani koristili Victor i Carlos Luiz i to na hrvatskom i njihovih priča o našim neosvojivim curama.

Studenti iz dalekih dijelova svijeta istražuju Zagreb

Humanitarne akcije

Kad je u pitanju plemeniti cilj, raste želja za izvještavanjem i za što boljim tekstom koji će vidjeti što više ljudi jer je to način na koji novinari podupiru razne humanitarne akcije. U prosincu sam s ekipom s portala obišla i podržala akciju Pravnikovo srce kojom su se skupljale potrepštine za socijalno ugrožene građane i napuštene životinje, humanitarnu palačinkijadu CPSA, Božić na Šari, kao i Humanitarni sajam Hrvatskih studija za koji smo i sami sudjelovali u izradi božićnih čestitki.

Ipak, kao najdraži članak u ovoj kategoriji izdvojit ću nedavno napisan intervju s Marinom Marjanović jer me njezin optimizam beskonačno inspirira.

Marina Marjanović: Požar joj je oduzeo dom, ali ne i osmijeh

Beskrupulozno koristim prostor za još jedan članak i rušim pravilo od 5

Priznajem, sjetila sam ga se naknadno i ne da mi se ništa mijenjati jer ne želim oduzimati, samo dodavati. 🙂 Želim ovdje zabilježiti i fenomenalan osjećaj kad su se sudarile moje dvije velike ljubavi – novinarstvo i francuski jezik. Na Sajmu stipendija ad hoc sam si osigurala intervju s gospođom Claire Daviau, predstavnicom ESA-e (Ecole Supérieure d’Agriculture d’Angers) i ispitivala je o svemu i svačemu dok nisam shvatila da bi postaviti još jedno pitanje zaista bilo nepristojno. 🙂 I to je mojih favourite 6 susreta!

Agronomski fakultet atraktivan je francuskim studentima

Komentari