Što nakon diplome: Ostati u Hrvatskoj ili otići u ‘bolji svijet’

Piše
Dijana Šimunić

Jul 25, 2016

Sve veći broj mladih obrazovanih osoba nakon završetka studija napušta Hrvatsku. Statistički podaci EduCentra pokazuju da čak 50% mladih diplomiranih Hrvata ima strah od tržišta rada. Bez obzira na to, većina je motivirana i ima volju krenuti u potragu za poslom.

Poražavajući podaci također pokazuju da čak 19% mladih planira produžiti studij zbog straha od nezaposlenosti. Oni, naime, smatraju da će tako puno lakše dobiti studentski posao ili barem priliku za volontiranje.

Emily Sedlar upravo je završila studij novinarstva na Veleučilištu VERN’ u Zagrebu. Sebe vidi kao buduću novinarku u kulturi.

Htjela bih se zaposliti na nekom portalu u rubrici kulture. Razlog zbog kojeg me zanima upravo kultura je taj što se velik dio svog života bavim umjetnošću, zanimaju me različiti načini u likovnoj umjetnosti i način na koji oni utječu na ljude, rekla je Emily.

Matija Krznar u rujnu će upisati završnu godinu Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Ovaj student kineziologije prvenstveno želi pronaći posao u struci, ali bio bi spreman raditi i nešto što nije bilo dio njegovog školovanja.

Mislim da bi se svi voljeli zaposliti u svojoj struci. Ali ako se baš i ne pruži neka dobra prilika bio bih zapravo i prisiljen baviti se nečim drugim. Ispočetka ne bih bio presretan zbog toga, ali s vremenom bih se priviknuo, objasnio je Matija.

Moguć odlazak iz Hrvatske

Ni Emily ni Matija ne isključuju mogućnost odlaska u inozemstvo ako se u Hrvatskoj ne uspiju zaposliti.

Pa ne bih baš želio otići iz Hrvatske, eventualno ako me loša financijska situacija na to ne natjera. Smatram da bi mi bilo bolje ovdje gdje jesam, ali ako budem prisiljen spreman sam otići, misli Matija.

Na sličan način razmišlja i Emily koja je odrasla u Americi. Iako je i njoj glavni prioritet ostati u Hrvatskoj, smatra da će veće šanse i kvalitetniji posao dobiti izvan granica.

Bilo bi super da dobijem priliku zaposliti se u Hrvatskoj. No, ako će biti ikakvih problema u roku s traženjem posla nakon moje diplome, puno se više oslanjam na inozemstvo, točnije SAD, rekla je novopečena mlada novinarka.

Sada kad gledam ovu situaciju sa zapošljavanjem pomalo me to zapravo i demotivira. Naročito jer sam novinarka, a nas ima puno na burzi. Vidim da je nezaposlenost sve veći problem u ovom lošem sistemu koji se zbiva trenutno oko nas, dodala je Emily.

Sigurni u pronalazak posla

Istraživanje EduCentra također je pokazalo da je više od petine ispitanika spremno na traženje posla i nemaju strah budući da su po svom mišljenju kvalitetno odradili pripremu za tržište rada. Matija također razmišlja slično jer je zadovoljan znanjem i iskustvom koje je stekao na faksu.

Ono što sam učio na faksu mnogo mi je pomoglo. Radio sam u međuvremenu i poslove usko povezane s kineziologijom, radom s bolesnom djecom i fitnessom pa ne strahujem da ću nakon diplome imati manjak znanja.

Emily je na svom faksu, kako kaže, stekla znanje koje će joj uvelike pomoći na budućem radnom mjestu.

Mi na fakultetu imamo stvarno odlične profesore koji znaju raditi svoj posao, a ujedno imaju i ljubav da nam prenose to svoje znanje. Mislim da ću zbog prakse i općenito znanja koje sam stekla na faksu biti u velikoj prednosti na tržištu rada, smatra Emily.

Kod upisa nisu razmišljali o poslu

Kad su tek upisivali fakultet ni Matija ni Emily nisu razmišljali da studiraju onu struku koja je najtraženija na tržištu rada. Umjesto toga, oboje su se odlučili na ono što najviše vole.

Na moj odabir fakulteta nije previše utjecalo to hoću li naći posao ili ne. Moja ljubav i želja za sportom potaknule su me da se odlučim upravo za KIF. I danas bih opet odabrao taj isti faks, rekao je Matija.

Slično je razmišljala i Emily.

Kada sam se upisivala na novinarstvo uopće nisam razmišljala hoću li kasnije uspjeti dobiti posao ili ne. Ja sam upisala novinarstvo iz čiste ljubavi. Razmišljala sam samo o pisanju o različitim kulturama, filmovima, glazbi, likovnoj umjetnosti kod nas i u svijetu.

Unatoč ranije navedenim poražavajućim statistikama koje nimalo nisu na strani ostajanja u Hrvatskoj, Matija i Emily dokaz su da svi mladi ipak ne razmišljaju o odlasku. Oni bi zapravo trebali biti primjer, ali i poticaj vlastima da ubuduće rade u korist mladih ljudi jer ipak na njima svijet ostaje.