Studente se kažnjava zbog mobilnosti
Piše
Iva Bucić
Nakon što sve kolegije odslušaju i polože ispite na razmjeni, Erasmusovce na matičnim fakultetima redovito dočeka još ispita, pa zbog toga mnogi i odustaju od mobilnosti.
Ne ide uvijek sve po planu
Često se studentima dosta kolegija koje su položili na razmjeni ne prizna, pa ispite polažu kad se vrate ili produžuju studij, a dosta studenata i odustane od razmjene jer osjećaju da ih se za odlazak kažnjava, kaže Nikolina Relić, studentica Socijalne psihologije na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, koja je prošlu godinu provela na razmjeni u belgijskom Gentu.
Odluku o tome hoće li se Erasmusovcima priznati kolegij kojeg su odslušali i položili na razmjeni donosi nositelj kolegija. U pravilu se priznaju svi izborni, a u slučaju obaveznih kolegija, treba se podudarati najmanje 70 posto nastavnog plana. Kad se Nikolina iz Genta vratila u Zagreb, trećinu je ispita morala polagati ispočetka.
Svi su mi kolegiji priznati na način da ne moram dolaziti na predavanja, ali morala sam polagati ispite ovdje. Od jedanaest kolegija, svi su izborni priznati, ali četiri obavezna kolegija nisu, rekla je Nikolina.
Iako se priznavanje kolegija dogovara prije potpisivanja ugovora i odlaska na razmjenu, često ne ide sve po planu. Tako se ponekad kolegij kojeg su studenti odlučili upisati na stranom sveučilištu ne održava, ili se, primjerice, te godine održava u ljetnom umjesto u zimskom semestru.
Naime, studenti i studentice koji moraju produžiti studij, u sljedećoj akademskoj godini ne mogu dobiti stipendiju, a na natječaj za dom moći će se prijaviti samo ako su u prethodnoj godini stekli minimalno 18 ECTS-a, od ukupno 60. U nekim slučajevima moraju i vratiti stipendiju koju su dotad primali, a uz sve to javlja se i problem plaćanja studija. Naime, bez plaćanja se u sljedeću godinu može prenijeti 5 ECTS-a, a u slučaju da se prenosi više bodova, svaki se ECTS plaća – ovisno o fakultetu – od 100 do 500 kuna.
Diplomski studij je vrijeme za razmjenu
Svako visoko učilište treba razraditi sustav i unaprijed se dogovoriti sa studentima. Vrlo je teško odraditi razmjenu bez ikakvih razlikovnih kolegija, pogotovo na preddiplomskim studijima, na kojima studenti uglavnom imaju mnogo obaveznih kolegija. Zato je pametnije na razmjenu ići na diplomskom studiju, jer ima više izbornih kolegija. Sve u svemu, riječ je o organizacijskom pitanju, kaže Irena Škorić, prodekanica na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije.
Uz priznavanje ispita, jedna od ključnih prepreka su i financije. Naime, mada dio studenata na Erasmusu prima stipendiju od 360, 410, odnosno 460 eura, ovisno o državi, u brojnim slučajevima stipendija ne pokrije sve troškove života. Osim toga, studenti još moraju misliti i na plaćanje autobusne ili, češće, avionske karte. Profesorica Škorić podsjetila je na primjer pozitivne prakse na FKIT-u, koji Erasmusovcima pokriva sve putne troškove. Godišnje ih s ovog fakulteta otputuje desetak.
Prepreke mobilnosti
Prema istraživanju EUROSTUDENT, tek svaki osmi mladi Hrvat putovao je u neku drugu zemlju članicu EU studirati ili pak raditi, a 61 posto mladih to uopće ni ne želi. Prema Nikolininom mišljenju, ključne prepreke mobilnosti su financije, priznavanje ispita i potencijalno ponavljanje godine te neinformiranost. Naime, često se sve svede na obavijest na web stranici fakulteta, pa je zapravo na studentima da se samoinicijativno informiraju o mogućnostima mobilnosti.
Nakon svega ipak mogu reći da se stvarno isplatilo otići, ali teško je reći jesmo li ili nismo otklonili većinu prepreka kod mobilnosti. Ovisi o osobi koliko će zagristi, kaže Nikolina i objašnjava – Kod mene je proces zapravo bio dosta jednostavan, ali za mnoge nije i to zna djelovati poprilično demotivirajuće.
U konačnici se postavljaju dva pitanja – s obzirom na to da se međuinstitucijski sporazumi sklapaju pojedinačno između fakulteta ili akademija i inozemnih ustanova, kako je uopće moguće upisati program sasvim nekompatibilnog sadržaja? S druge strane, smisao Erasmusa ili bilo kojeg drugog programa mobilnosti i jest širenje vidika. Zašto se onda studente kažnjava za odlazak izvan okvira struke?