Počinje kolokvijska sezona stresa

Piše
Iva Bucić

Nov 17, 2016

 Studenti se živciraju oko svega i svačega

Prosječan student Sveučilišta u Zagrebu poprilično je iscrpljen – njih devet od deset osjeća se umorno prije nego li dođu na nastavu ili počnu učiti, a njih čak 63 posto ponekad se osjeća mučno zbog faksa. Ispostavilo se i da studenti uglavnom nisu u potpunosti angažirani u vezi studija.

Pokazalo je to istraživanje koje je pod mentorstvom profesora Miroslava Rajtera ove godine provela Severina Hađija, sada već bivša studentica psihologije na Hrvatskim studijima. Studenti se najviše živciraju oko nedostatka sna, loše prehrane, nezadovoljstva tjelesnim izgledom, sukoba s članovima obitelji, financijskih problema i loših uvjeta za učenje.

Mada se o stresu često razglaba, što u laičkim, što u znanstvenim krugovima, teško ga je definirati s obzirom na to da ga svatko od nas doživljava na drugačiji način. Hađija, tako, stres objašnjava kao pripremu organizma da ispravno odgovori na prijetnju i aktivira psihološke odgovore koji će ga održati na životu, a profesor Rajter opisuje ga kao stanje kada procjenjujemo da su zahtjevi okoline veći od resursa koje imamo, pa samim time možemo ili smanjiti zahtjeve okoline ili povećati vlastite resurse ili promijeniti procjenu.

Bez obzira na to kako ga definirali, većina od 728 ispitanih studenata i studentica starih od 18 do 33 godine bar jednom mjesečno doživljava neke od simptoma stresa. Muči ih, tako, osjećaj niske energije, razdražljivost, poteškoće koncentracije u učenju, glavobolja, netolerantnost prema članovima obitelji, izbjegavanje drugih ljudi te povećano ili nedovoljno uzimanje hrane.

Stres i sagorijevanje ostavljaju traga i u indeksu

Unatoč svemu, čak 70 posto ispitanika, od kojih su polovicu činili studenti Hrvatskih studija, Prirodoslovno-matematičkog i Filozofskog fakulteta, tvrdi da može dobro podnositi pritisak svog studija. Rad pod pritiskom, kad se pomiješa s kampanjskim učenjem, ometa koncentraciju i funkcioniranje na ispitu, smatra profesor Rajter.

Nerijetko kao profesori možemo vidjeti studente koji su neispavani, koji se ne mogu dosjetiti osnovnih stvari ili kojima je ometeno apstraktno zaključivanje, kazao je profesor Rajter i nastavio: – Druga važna posljedica kada pokušate uhvatiti veliku količinu gradiva u kratkom roku je da se to gradivo i brzo zaboravlja, pa je teže osigurati transfere znanja na kasnije kolegije i to može izazvati loš učinak.

Kad se nagomilaju obaveze, očekivanja, zahtjevi profesora, nedostatak novca i vremena, nerijetko se studenti osjećaju psihički i fizički istrošeni. Nedostaje im entuzijazma za učenje, osjećaju se nervozno, frustrirano i ne mogu se koncentrirati na učenje. Kod njih dolazi do pojave depersonalizacije, počinju se ponašati prema drugima pasivno i negativno, ulaze u sukobe te je njihovo postignuće smanjeno, što su sve ključna obilježja sindroma sagorijevanja (burnout).

Kad se skupi previše stresa, on jednostavno mora negdje izaći, treba ga izbaciti, jer inače pucamo, odnosno sagorijevamo. Nakon što se trudiš maksimalno za jedan ispit, i onda shvatiš da te čekaju još tri, prvo što pomisliš je  – dosta mi je! i tu se zapravo počinje javljati aspekt neangažiranosti u studiju, jer nam motivacija počinje padati, kaže Hađija i dodaje: – Naravno da svatko od nas povremeno doživljava takve simptome, što ne znači nužno da smo sagorjeli.

Studiranje treba biti manje stresno

Njeno je istraživanje pokazalo da je veća vjerojatnost da će studenti biti manje angažirani ako imaju više nepoloženih ispita u prethodnom ispitnom roku, ako primaju manju podršku nastavnika i kolega s fakulteta i ako trenutno nisu u vezi. Najiscrpljeniji su studenti i studentice nižih godina studija, a Hađija je ustanovila da su studentice općenito iscrpljenije od studenata. Osim toga, nepoloženi ispiti i nedostatak podrške također povećavaju razinu iscrpljenosti vezanu uz studij.

Ja sam se kao studentica najviše živcirala kad bi svi profesori stavili kolokvije u isti tjedan, zbog čega nismo imali prostora za rasporediti vrijeme, nego smo bili primorani učiti više kolegija istovremeno, kaže Severina, a s njom se slaže i profesor Rajter: – Vrijeme kolokvija je uvijek stresno i velik problem za studente predstavlja što se kolokviji uvijek koncentriraju u vrlo kratak vremenski period pa studenti moraju prioritizirati ispite i količinu gradiva koju će obuhvatiti. Kod nekih to neće biti nikakav problem, ali kod velikog dijela studenata, a posebno brucoša, to će izazvati visoku razinu stresa.

Doduše, čak ni stres nije nerješiv problem. Međutim Hađija smatra da se stres i sagorijevanje studenata mogu smanjiti jedino ako se u taj proces uključe svi akteri unutar obrazovnog procesa, od voditelja sveučilišta, voditelja fakulteta, nastavnika, ostalog akademskog osoblja, pa do samih studenata. Vjeruje da se studente treba educirati o načinima suočavanja sa stresom i sagorijevanjem i omogućiti da im studiranje bude što manje stresan proces.

Kako si možete olakšati život?

Ne bi li maksimalno izbjegli stres, profesor Rajter smatra da je studentima najpametnije da ne polažu više ispita isti dan ili u kratkom roku. Podsjeća i da mnogi profesori daju dodatne bodove za zalaganje ili zadatke koji se obavljaju tijekom semestra, a na taj način studenti mogu značajno smanjiti pritisak. Možda će vam zazvučati kontradiktorno, ali pritisak i stres možete smanjiti i ako redovito dolazite na predavanja.

Jasno je da su neka predavanja dosadnija od drugih i da ponekad postoje rupe od par sati između predavanja pa to nije baš lako, ali pohađanje predavanja zaista pomaže u tome da polaganje ispita i kolokvija bude lakše, poručuje profesor i naglašava: – Predavanja su puno zanimljivija kada se studenti na njima aktiviraju, i meni kao profesoru i njima kao studentima.

Podsjeća da studenti koji dolaskom na predavanja održavaju kontakte s kolegama, saznaju informacije, dijele skripte i stvaraju grupe za učenje.

Uključenost u društveni život na fakultetu najbolja je stvar koju student sam za sebe može napraviti jer osim kratkoročnih efekata na polaganje ispita ima i dugoročne efekte za život nakon studija. Također je važno naučiti učiti. Nismo svi jednaki i koristimo različite strategije. Neki izvrsni studenti seminare pišu u kafićima, neki svaku knjigu skriptiraju, neki rade u grupama, neki uče noću – strategije su različite. Pritisak se puno smanjuje ako dobro znate koja strategija vama odgovara, rekao je profesor Rajter i dodao kako studenti često krivo procijene situaciju: – Ponekad nam se svima dogodi da procjenjujemo da je ispit lagan pa ne naučimo dovoljno ili procijenimo da je ispit jako težak pa provedemo previše vremena učeći za njega.

Kako se takvo što ne bi događalo, za ispit se treba dobro pripremiti. Saznajte kakva su iskustva kolega, koja je točna literatura, kako su izgledali prošli rokovi, koliko vremena treba da se nešto nauči i slično, poručuje studentima profesor Rajter i podsjeća na izreku koja se pripisuje Abrahamu Lincolnu: Kada bih imao četiri sata da posiječem stablo, proveo bih prva dva sata oštreći sjekiru. Profesor napominje da je upravo zato važno izraditi dobru društvenu mrežu na fakultetu i provoditi vrijeme s kolegama.

Studente stres čeka i u obitelji

Osim sa stresom na studiju, studenti se često sa stresom suočavaju i doma. Teškoće i izazovi koji pogađaju cijelu obitelj vode do pojave obiteljskog stresa, a profesor Rajter napominje kako su pritisci u obiteljima veći otkako je prije osam godina započela kriza, koju na svojoj koži mogu osjetiti studenti.

Posebno su stresne situacije u kojima roditelji ostaju bez posla i cijele obitelji ostaju bez izvora prihoda. Tada se nerijetko događa da studenti preuzimaju odgovornost za financijski doprinos obitelji. To ponekad može jako ometati studiranje jer su studenti fokusirani na brigu o članovima obitelji i ne mogu pratiti obaveze. Kad sam ja bio na prvoj godini studija jedna kolegica je odustala od studija jer su kao obitelj ostali bez novca, a njena sestra je bila treća godina, pa su odlučili da je bolje da starija sestra završi studij, a da mlađa sestra počne raditi i omogući starijoj studiranje. To su zaista teške situacije i potrebna je jaka podrška okoline da bi se ostvarili optimalni ishodi, kazao je profesor Rajter.

Još jedan od negativnih aspekata obiteljskog stresa je to što on predstavlja faktor rizika za nasilje nad djecom. To je pitanje profesor Rajter istraživao u doktorskom radu Obiteljski stresori i obilježja obitelji kao prediktori roditeljskog nasilja nad djecom.

Kad smo pod pritiskom, svima nam se dogodi da zaboravimo na druge oko sebe i možemo biti neuviđavni, a neki i agresivni prema ljudima u najbližoj okolini. Tjelesno kažnjavanje djece izaziva čitav niz loših posljedica za djecu, ali dovodi do neposredne poslušnosti, pa kad su roditelji pod stresom događa se da im bude važnije riješiti trenutnu situaciju i vlastitu frustraciju tako da tuku djecu (npr. dijete prolije mlijeko po stolu), nego imati kapaciteta za dugoročnu dobrobit, rekao je profesor Rajter i  zaključio: – Slično kao i kada student ne spava i ne jede u ispitnim rokovima jer mu je važnije položiti kolokvij nego spriječiti gastritis.

Ako već sad zbog kolokvijskog stresa lupate glavom o zid, zapamtite za ubuduće – studentski je život lakši ako redovito spavate i jedete, a u međuvremenu učite i odlazite na predavanja!

Pet savjeta za kampanjce